Barak Obama na sahrani Džesija Džeksona žestoko napao Trampa

Foto: Printscreen

U prepunoj crkvi na južnoj strani Čikaga, Obama je kroz suze poručio da „živimo u vremenu kada je teško imati nadu“, optužujući Trampovu Ameriku da je obilježena „mržnjom, korupcijom i nepoštenjem“.

„Svaki dan se budimo uz novi napad na demokratske institucije, na ideju vladavine prava, na samu pristojnost. Svaki dan svjedočimo stvarima za koje nikada nismo mislili da su moguće,“ rekao je Obama, dodajući da se strah koristi kako bi se Amerikanci okrenuli jedni protiv drugih.

Na sahrani su, pored Obame, prisustvovali Bil Klinton, Džo Bajden, Hilari Klinton i Džil Bajden, dok Tramp nije došao – bio je domaćin okruglog stola o univerzitetskom sportu u Bijeloj kući.

Obama je bio smješten u prvim redovima, gdje su mu društvo pravili Klinton i Bajden sa suprugama, dok je nekoliko redova dalje sjedila potpredsjednica Kamala Haris. Iza nje je bio guverner Kalifornije Gavin Njusom, dvojac koji se u američkim političkim krugovima sve češće spominje kao mogući kandidati za Bijelu kuću 2028. godine.

Analitičari smatraju da će Obama imati ključnu ulogu u davanju podrške budućem demokratskom kandidatu, a nagađa se da bi njegov izbor za potpredsjedničkog kandidata mogao pasti upravo na nekog od njih – Haris ili Njusoma – zavisno od toga ko bude nosilac predsjedničke nominacije.

Njegov govor uslijedio je nekoliko sedmica nakon što je Tramp podijelio video u kojem su Obama i njegova supruga Mišel prikazani kao majmuni, što je izazvalo osude širom zemlje.

Iz Bijele kuće stigla je oštra reakcija – portparol Steven Čong nazvao je Obamu „klasnim moronom“ i optužio ga da pati od „sindroma opsesije Trampom“.

Obama je, međutim, naglasio da je Džekson bio primjer hrabrosti i borbe za jednakost: „Ako mi ne ustanemo, niko drugi neće. Koliko smo bili srećni što je Džesi Džekson odgovorio na taj poziv. Veliki dug dugujemo njemu.“

Džesi Džekson, blizak saradnik Martina Lutera Kinga, preminuo je 17. februara u 84. godini, nakon duge borbe s rijetkim neurološkim oboljenjem. Ostaće upamćen kao most između pokreta za građanska prava 1960-ih i savremenih borbi za jednakost, kao i prvi crni kandidat koji je osvojio više primarnih izbora u predsjedničkoj trci jedne velike stranke.