Blanušina „pomirenja“ i opozicioni igrokazi: trgovina iluzijama dok vrijeđaju narod

Foto: Centralni portal

Kako tvrdi, on ih „dobro poznaje“, zna njihova razmišljanja i uvjeren je da njihove javne poruke o nemogućnosti saradnje „nisu onakve kako se čine na prvi pogled“.

Drugim riječima – ono što građani čuju i vide, prema Blanuši, ne treba da shvate ozbiljno. Jer, iza kulisa se, sudeći prema ovakvim izjavama, vodi neka druga politika.

Ovakve izjave dodatno potvrđuju ono što je javnosti odavno jasno – da dio opozicije politiku vodi kroz kalkulacije, lične odnose i zakulisne dogovore, dok se pred kamerama plasira potpuno druga priča. Ako danas nema saradnje, a sutra je ima, onda se postavlja pitanje – da li su građani samo publika u političkom teatru?

Blanuša je, međutim, otišao i korak dalje, ponovo uvrijedivši građane Republike Srpske koji su na izborima podržali Sinišu Karana. Rekao je da su „poklekli“ i „prodali svoje dostojanstvo“, čime je nastavio praksu etiketiranja i omalovažavanja svih koji ne dijele njegove političke stavove, a što je postalo viljivo u izbornoj noći u nedjelju. A Blanuša nije bio jedini član SDS-a koji je uvrijedio građane Srpske. Isto je uradio i poslanik Ognjen Bodiroga, koji je izborni dan i izražavanje jasne volje građana Srpske nazvao "brukom i sramotom". 

Takva retorika ne govori o političkoj snazi, već o nemoći da se prihvati izborna volja naroda. Umjesto preispitivanja sopstvene politike, dio opozicije bira da krivicu prebaci na birače.

Istovremeno, dok Blanuša najavljuje moguća „pomirenja“, Nebojša Vukanović nastavlja sa oštrim napadima na Draška Stanivukovića, optužujući ga za političku nedosljednost, populizam i skrivene dogovore.

Vukanović podsjeća na niz poteza gradonačelnika Banjaluke – od finansijskih aranžmana i tendera, do političkih nastupa u regionu i medijima u Srbiji – tvrdeći da Stanivuković igra dvostruku ulogu i da je „rezervni igrač“ u širem političkom aranžmanu. Posebno problematizuje njegovo gostovanje na beogradskom Informeru i javno zahvaljivanje predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, uz priznanje o „tajnim sastancima“.

Prema Vukanoviću, riječ je o političaru koji pokušava da balansira između različitih centara moći, gradeći imidž opozicionara, ali bez jasne i dosljedne politike.

Dok jedni najavljuju „pomirenja“ iza kulisa, drugi optužuju za izdaju i političku trgovinu. U svemu tome, najmanje se govori o konkretnim programima, rješenjima i politikama koje bi mogle ponuditi alternativu.

Ako su, kako Blanuša tvrdi, javni istupi samo predstava, onda je jasno da problem nije samo u političkim razlikama, već u ozbiljnom deficitu političke dosljednosti i poštovanja prema biračima.