Kafanica “Nikad nije kasno“ čuva tradiciju staru 70 godina

Foto: Centralni portal

Aleksandar Gajić restaurirao je stare predmete i iskoristio na najbolji način.

Od bureta je napravio sto sa točilicom piva, staru ciglu je sačuvao i ponovo uzidao u temelje porodične kuće, a predmete od djeda i bake skupio je na jednom mjestu gdje uživa sa svojom porodicom i svojim gostima.

„Sve je krenulo od kace koja je stara preko 70 godina. Kako sam imao više slobodnog vremena krenuo sam da sređujem stvari po dvorištu. Naišao sam na bure koje je bilo u jako lošem stanju te mi bilo žao baciti. Odlučio sam ga restaurirati kao i ostale stvari svojih predaka“, započinje priču Aleksandar Gajić iz Laktaša, vlasnik kafanice „Nikad nije kasno“ .

Gajić je restaurirao staru kacu ne znajući čemu će služiti. Prva misao bila je da je iskoristiti za pecanu. Međutim, kada ju je obnovio, odlučio je da to ipak bude sto sa točilicom piva.

„Točilicu koju sam takođe imao, ugradio sam tako što sam je stavio na sredinu stola, pa je stara kaca koja je mogla završiti u smeću, dobila novi izgled i namjenu. Burad i kace su od mog pokojnog djeda, ali pošto se rakija više ne drži u tome, tražio sam modus da nešto napravim od toga i da opet služi svojoj svrsi, pa sam krenuo u tom smjeru“, naveo je Aleksandar.

Prema njegovim riječima svaki detalj u kafani ima svoju priču, te navodi da bi o njima mogao pričati danima.

„Stara cigla kojom je obložen zid i kamin je u stvari od mog pokojnog djeda. Ciglu sam sačuvao i ponovo uzidao u kućne porodične temelje. Burad koju vidite su njegova. Sve što vidite u lokalu ima svoju priču“, kazao je Gajić za „Centralni portal“.

Gajić se osvrće na to da je kafanu napravio za svoju dušu, da bude topli ugođaj, da se svaki gost osjeća kao u svojoj kući.

„Stari prozori su čekali 30 godina na tavanu, bili bi bačeni a ja sam ih iskoristio i napravio ovaj ugođaj. Od stoljnjaka je supruga napravila zavjese, s tim da je ubacila čipku na vrhu, a slike sam prilagodio enterijeru. Luster je napravljen od obruča bureta, a kum mi je pomogao oko varenja. Da sam kupovao masno bi koštalo.  Sva pomoć je bila od majstora koji mi je pomogao sa postavljanjem laminata, kuma koji je pomogao sa varenjem lustera i sina koji mi je pomagao oko svih restauracija na starinama. Uložio sam malo novca i sam sa sinom napravio sav enterijer u kafanici“, naveo je Gajić.

Ekipa „Centralnog portala“ primijetila je muzičke instrumente na zidu koji, takođe, imaju životnu priču.

„Gitara je bila moja ali nisam nešto svirao, možda malo u mladosti na moru. Najstariji sin je zavolio gitaru i rok muziku pa je on najčešće koristio. Na kraju gitara je završila u ostavi gdje je pala prašina te sam došao na ideju da je restauriram i stavim u kafanicu. Harmoniku mi je poklonio kum na kojoj je on učio svirati, a prijatelj kupio violinu na poklon. Sva tri instrumenta imaju svoju priču i planiram da iznad njih napišem 'Prijatelji, braćo, kumovi', kao u onoj pjesmi Marka Bulata", rekao je Gajić.

Sve stare stvari koje je godinama čuvao i sakupljao bile su zabačene i pune prašine, a Gajić je to iskoristio na najbolji mogući način. Spojio je životnu priču, ugođaj i enterijer na jedno mjesto gdje danas uživa sa sa svojim prijateljima, kumovima, gostima...

Centralni: M. Jokanić