Pavle Mensur: "Indigo kristal" bi mogao spasiti mlade živote

- Izazovi tokom pripreme za ulogu u filmu "Indigo kristal"?

Bilo je izazovno podjednako kao i za bilo koju drugu ulogu, budući da uvijek pristupam ulozi na isti način. To je stvar zanata kada je gluma u pitanju, te je kreiranje lika uvijek isto bilo da se radi o muzičaru koji pravi klasičnu muziku ili kriminalcu. Inače, moja najdraža uloga u karijeri je uloga Jovana u filmu "Usekovanje", jer sam tu imao najviše prostora da pokažem na koji način glumački mogu da doprinesem nekom projektu. Stvar je u tome što vjerujem da mnogi glumci dijele isto mišljenje. Kada je neka uloga na kojoj radite aktuelna - tog trenutka je to najizazovnija uloga.

- Tata Irfan Mensur, mama Srna Lango, da li ti je dosadilo pričati o bremenu djeteta poznatih roditelja i šta je u toj cijeloj priči najvažnije reći?

Teško je da se izvučeš zato što jednog trenutka dođeš u situaciju da ti novinari to pitanje postavljaju zato što nisu bili dovoljno kreativni, tako da u vezi sa tim jeste postalo teško i naporno.  U mom odnosu sa roditeljima apsolutno je to sve prirodno i kada sagledamo moju situaciju i to da su oba moja roditelja glumci - ja sam već unaprijed sam znao da od toga neću moći pobjeći niti to pokušavam. Naprotiv, jako sam ponosan na svoje, uslovno rečeno, porijeklo.

- Kako gledaš na hiperprodukciju serija u Srbiji, pozitivne i negativne strane?

Negativne strane su one upadljive - da hiperprodukcijom forsiramo kvantitet, a ne kvalitet i to u smislu da ako se toliko puno snima procentualno je logično da će biti još više manje kvalitetnih projekata. Takođe, niko ne bi trebalo da se žali što posla ima više, jer samo je stvar toga da li će neko u našem poslu da pravi kriterijume i standarde u odnosu na to koje uloge želi da prihvati, a koje ne. Ali, to je već subjektivno. U suštini, ima mnnogo više pozitivnih nego negativnih utisaka zato što od toga živimo. Što se više radi, to je više prilika.

O kriterijumima..?

Mi kao društvo i dalje imamo otežavajuće okolnosti da postanemo svjesniji i da podignemo standarde u svakoj sferi našeg života, pa samim tim su ljudi kod nas i navikli na "pitke" i neopterećujuće sadržaje koji su laki za gladanje.  U tom smislu imamo niske kriterijume. Ne vidim da je to problem u društvu i u ljudima koji odlaze u bioskop, nego u onima koji biraju šta će da plasiraju tim ljudima. Stoga je bitno da forsiramo kvalitetne projekte o kojima bi trebalo da se priča, kojima se trebalo baviti i koji mogu da oplemene društvo, jer će samim tim ljudi koji idu u bioskop biti plemenitiji (mnogo više).

- Zamisli da se baviš PR-om filma "Indigo kristal", kako bi ga preporučio gledaocima. Koji su najvažniji aduti?

Preporučio bih ga kao film koji će im obezbijediti da likovi unutar filma naprave loše odluke u ime svih njih koji će doći da gledaju film. Film daje prostor svim mladim ljudima da dođu i da na nekom drugom nivou postanu svjesniji šta sve današnje vrijednosti nose sa sobom i da će na taj način spasiti, nadam se, mnogo mladih života.

Klaudija Rašeta