Zašto Draško Ćuti o Bradini?

Foto: Agencije/arhiva

Gradonačelnik Banjaluke i čovjek koji otvoreno pretenduje na funkciju predsjednika Republike Srpske, Draško Stanivuković, nije imao ni riječ o stradanju Srba u Konjicu i Bradini. Nije bilo objave, poruke, fotografije, čak ni protokolarnog izraza saosjećanja prema porodicama koje i danas obilaze zgarišta i grobove svojih najmilijih.

A upravo ta tišina juče je mnogima zazvučala glasnije od svake izjave.

Jer, Stanivuković se godinama predstavlja kao političar koji reaguje na sve — od lokalnih manifestacija do međunarodnih datuma, od kampanja i festivala do gotovo svakodnevnih tema na društvenim mrežama. Međutim, kada su na red došle srpske žrtve iz Bradine, nastao je potpuni muk.

Za veliki dio javnosti u Republici Srpskoj to više ne djeluje kao slučajnost, već kao svjesno izbjegavanje teme koja nosi težinu istorije, emocije i nacionalnog pamćenja. Bradina nije samo selo. To je simbol stradanja srpskog naroda u dolini Neretve, mjesto gdje su ubijani civili, paljene kuće i zatirano čitavo jedno selo.

Zato se danas sve češće postavlja pitanje — kako neko ko želi da vodi Republiku Srpsku može potpuno ignorisati ovakav datum i ovakvo mjesto?

Posebno nakon što je Banjaluka juče osvanula oblijepljena plakatima sa porukom upućenom upravo Stanivukoviću: „Zbog prošlosti Miladine, prod’o si djecu Bradine!“

Poruka je izazvala burne reakcije i otvorila temu o kojoj se već dugo govori po političkim kuloarima — koliki je stvarni uticaj Milade Šukalo u Gradskoj upravi i da li je upravo zbog nje Stanivuković odlučio da prećuti stradanje Srba u Konjicu i Bradini.

Jer, javnosti je odranije poznato da je Milada Šukalo, rođena Buturović, porijeklom iz konjičkog kraja, kao i da se njena porodica dovodi u vezu sa ratnim strukturama takozvane Armije BiH. Prema ranije objavljenim informacijama, njen otac Semir Buturović bio je pripadnik takozvane Armije BiH, dok su otac i stric bili dio 445. brdske konjičke brigade „Neretvica“, jedinice koja je djelovala upravo na prostoru Konjica i Buturović Polja, mjesta koje je tokom rata ostalo upamćeno ne samo po ratnim dejstvima, nego i po logorima za Srbe i Hrvate.

Upravo zato mnogi smatraju da Stanivukovićevo ćutanje dodatno opterećuje činjenica da nikada nije jasno odgovorio na pitanja o njenom političkom uticaju i ulozi u gradskoj administraciji.

Dodatnu gorčinu izaziva i činjenica da se Stanivuković nije pojavio ni na promociji dokumentarnog filma „Djeca Bradine“ u Banskom dvoru, događaju koji je okupio porodice žrtava i ljude koji godinama pokušavaju da sačuvaju sjećanje na stradanje Srba iz Konjica. 

I tada su se mnogi upitali zašto gradonačelnik nije došao na taj događaj, a jedan od odgovora po kuloarima bio je upravo zbog – Milade Šukalo.

Dok su se u Bradini palile svijeće za ubijene, u Banjaluci su plakati poslali poruku koju će gradonačelnik teško moći ignorisati. Jer za veliki broj građana Republike Srpske postoje teme preko kojih se ne prelazi.

A među njima je upravo Bradina.