Njegovo odsustvo izazvalo je brojne komentare, posebno zbog sve češćih tvrdnji da u političkom djelovanju prvog čovjeka Banjaluke važnu ulogu ima uticaj njegove bliske saradnice Milade Šukalo.
Mnogi upravo u tome vide razlog zbog kojeg Stanivuković nije želio da se pojavi na događaju posvećenom stradanju Srba na području Konjica i Bradine. Kako se moglo čuti po kuloarima tokom promocije, politička korektnost prema saradnici čije je porodično ratno nasljeđe vezano za prostor Konjica očigledno je bila jača od potrebe da se oda pošta srpskim žrtvama.
Film „Djeca Bradine“, autora Stevana Salatića, govori o uništenju jednog srpskog sela kroz perspektivu djece koja su preživjela ratni pakao. Salatić je ranije podsjetio da je Bradina nekada bila najveće srpsko selo na pravcu Sarajevo–Mostar, sa oko 700 stanovnika, dok danas tamo praktično nema života.
– Danas u Bradini imate dvije uspravne kuće i dva stanovnika. Radi se o potpunom uništenju i ljudi i imovine – rekao je Salatić, naglašavajući da je kroz priču o Bradini pokušao prikazati širu tragediju srpskog naroda na sjevernom toku Neretve tokom 1992. godine.
Upravo zbog toga mnogima je zasmetalo što među prisutnima nije bio gradonačelnik najvećeg grada Republike Srpske, iako se često predstavlja kao političar koji okuplja narod i poštuje sve žrtve. Naročito zbog činjenice koliko je politički eksploatisao gradnju centralnog spomen obilježja poginulim borcima Vojske Republike Srpske u Banjaluci.
Posebnu težinu cijeloj priči daje činjenica da je jedna od njegovih najbližih saradnica Milada Šukalo porijeklom upravo iz konjičkog kraja, iz Buturović Polja, mjesta koje javnost ne vezuje samo za ratna dejstva, već i za logore za Srbe i Hrvate tokom rata u BiH.
Ko je Milada Šukalo?
Od političke margine do jedne od najuticajnijih figura u Gradskoj upravi Banjaluke, uspon Milade Šukalo godinama prati niz kontroverzi. Rođena kao Milada Buturović u Konjicu, politički angažman započela je u strukturama bliskim Stranci za BiH Harisa Silajdžića, stranci poznatoj po zalaganju za ukidanje Republike Srpske.
Prema ranijim medijskim navodima, njen otac Semir Buturović bio je pripadnik tzv. Armije BiH, kao i drugi članovi porodice povezani sa 445. brdskom brigadom „Neretvica“. Upravo je područje Buturović Polja tokom rata ostalo upamćeno i po logorima za Srbe i Hrvate, o čemu se i danas govori sa posebnom osjetljivošću.
Iako je kasnije politički i profesionalni put nastavila u Banjaluci kroz nevladin sektor, međunarodne projekte i Gradsku upravu, dio javnosti nikada nije prestao da postavlja pitanje kako je osoba sa takvom političkom i porodičnom pozadinom postala jedna od ključnih figura administracije u najvećem gradu Republike Srpske.
Zato se odsustvo Draška Stanivukovića sa premijere filma o stradanju Srba iz Bradine sada tumači i kao politička poruka – da su određene teme za Gradsku upravu Banjaluke očigledno previše neugodne, posebno kada se dotiču biografija ljudi iz njenog najužeg kruga.
Izvor: 365banjaluka.com
Hit Nedjelje
Kaja Kalas: Stanje u svijetu takvo da je vrijeme da počnemo da pijemo
Popularno
Pratite nas
Putem naših društvenih mreža
Provjerite stanje na graničnim prelazima
