Je li Kuba pred kolapsom?

Foto: Agencije

Nakon napada Sjedinjenih Američkih Država na najbližeg kubanskog saveznika Venecuelu i otmice Nikolasa Madura, Karakas je obustavio isporuke nafte Kubi. Krajem januara je američki predsjednik Donald Tramp ovu ostrvsku državu proglasio “posebnom prijetnjom nacionalnoj bezbjednosti SAD-a” i zaprijetio svim državama carinama ako nastave snabdijevati Kubu naftom ili naftnim derivatima.

Kubanski predsjednik Miguel Díaz-Canel je još nedavno te mjere nazvao “fašističkim, kriminalnim i genocidnim”. U međuvremenu poručuje da je Kuba spremna na razgovore sa SAD-om “bez preduslova”. Istovremeno insistira da njegov režim nije “pred kolapsom” i najavljuje detalje plana za jačanje energetskog sektora.

Život pod pritiskom sankcija

“Tramp je lud, po svaku cijenu nam želi oduzeti i vazduh za disanje. A onaj drugi je još fanatičniji kad je riječ o Kubi”, kaže Aleida koja u Havani iznajmljuje privatni smještaj. Ona aludira na američkog državnog sekretara kubanskog porijekla Marka Rubia. On se smatra jednim od glavnih zagovornika politike “maksimalnog pritiska” na Venecuelu i Kubu. “Samo čekamo da vidimo što će se još dogoditi”, kaže Aleida, vidno zabrinuta.

“Ponekad mislim da će nas Tramp napasti, a ponekad da nas ipak neće pustiti da potonemo kako bi se onda predstavio kao spasitelj”, kaže 21-godišnja državna službenica Rachel. Dodaje kako očekuje da će svakodnevni život postati još teži.

“Tramp šteti nama običnim ljudima, a ne vladi”, kaže Ramon. Ovaj 60-godišnjak radi kao taksista i živi od turizma koji je prošle godine ponovno zabilježio lošije brojke. Benzin se sada može dobiti samo za devize i nakon višesatnog čekanja u redovima na takozvanim dolarskim benzinskim pumpama. Isključenja struje od deset do 15 sati dnevno postala su uobičajena i u Havani. Zemlja trenutno proizvodi tek oko 40 posto potrebne električne energije. Ipak, uprkos  Trampovim carinskim prijetnjama, život u Havani naizgled ide svojim tokom.

To potvrđuje i Bert Hoffmann iz GIGA instituta za latinoameričke studije koji se trenutno nalazi u Havani. “Postoji veliko iščekivanje. Živimo u nekoj vrsti krizne normalnosti, život ide dalje. Nestanci struje su učestaliji, benzina je manje, ali sve se pogoršava postepeno. Na ulicama i dalje ima saobraćaja”, kaže Hoffmann. No riječ je o varljivoj normalnosti jer zemlja “nema nikakvu perspektivu da dobije naftu”.

Prekretnica u Karakasu

Od 3. januara sve se promijenilo, kaže Hoffmann. Tada je Venecuela otpala kao najvažniji kubanski dobavljač nafte. Meksiko, drugi najvažniji dobavljač, obustavio je isporuke planirane za januar. Od 9. decembra nijedan tanker s naftom nije pristao na Kubu.

U januaru je Kuba kupila jednu pošiljku nafte na takozvanom spot-tržištu. Brod iz Toga koji je trebao stići 4. februara na otvorenom moru je promijenio kurs prema Dominikanskoj Republici. Može se pretpostaviti da se to dogodilo pod pritiskom SAD-a, kaže Hoffmann. “To znači da čak i kad Kuba uspije kupiti naftu, ona ne stigne do ostrva”. To vrijedi i za moguće isporuke iz Alžira, Angole, Kine ili Vijetnama. “Pretpostavljam da SAD ulaže mnogo napora kako bi to spriječio”, kaže Hoffmann. “Vrlo je vjerojatno da Kuba u dogledno vrijeme neće dobiti naftu. A to je brutalno”.

Energetska zavisnost i posljedice

Stručnjaci procjenjuju da Kubi trenutno treba oko 100.000 barela sirove nafte dnevno. Između četvrtine i trećine nafte dosad je dolazilo iz Venecuele. Meksiko je 2025. isporučivao procijenjenih 6.000 do 12.000 barela dnevno, dok su Rusija i Alžir slali manje količine.

Iako je Kuba posljednje dvije godine uz podršku Kine značajno investirala u izgradnju solarnih parkova, oni ni približno ne mogu pokriti potrebe za električnom energijom. Snabdijevanje strujom i dalje zavisi o zastarjelim termoelektranama sovjetske proizvodnje, sklonim kvarovima. To znači da je Kuba zavisi o uvozu energenata. Domaća teška nafta koja pokriva oko 40 posto potreba ne može se preraditi u benzin i koristi se samo za elektrane.

Niko ne zna koliko će postojeće zalihe nafte još trajati, kaže Hoffmann. List Financial Times je krajem januara govorio o 15 do 20 dana. Posljedice će u svakom slučaju biti kobne. “U suštini je pitanje sedmice kada više neće biti benzina. A kad nema benzina, onda ne samo da turisti ne mogu od plaže do aerodroma, nego ni hrana sa sela ne može do gradova”, naglašava stručnjak GIGA-e.

Hoffmann spominje i jednu njemačku kompaniju koja na Kubi proizvodi medicinski kiseonik za bolnice. “Ako kamion nema benzina, kiseonik ne stiže u bolnicu i ljudi umiru”. Ako se hrana više ne može transportovati, nastupiće glad.

Diplomatska nastojanja i mogućnosti

Meksiko je najavio slanje humanitarne pomoći još ove sedmice. Istovremeno diplomatskim putem ispituje mogućnosti za isporuke nafte. Međutim, Meksiko privredno zavisi o SAD-u pa mu je manevarski prostor ograničen. Uz to, predstoje novi pregovori o sjevernoameričkom sporazumu o slobodnoj trgovini, što Trampu omogućava dodatni pritisak na susjednu zemlju.

Meksička predsjednica Claudia Sheinbaum ponudila se i kao posrednica u mogućim razgovorima između Vašingtona i Havane, iako uopšte nije jasno o čemu bi se pregovaralo. Na saslušanju u američkom Senatu u januaru državni sekretar Rubio otvoreno je dao do znanja da teži promjeni režima.

Za razliku od Venecuele, Kuba ima manje privredni, a više simbolički značaj. Ovo karipsko ostrvo simbolizuje otpor Monroeovoj doktrini i američkom zahtjevu za dominacijom na zapadnoj hemisferi. “To je otvoreni račun”, kaže Hoffmann. “U Vašingtonu imaju osjećaj da sada drže sve adute i da je došao trenutak za kapitulaciju Kube, što god to konkretno značilo”. Zato je teško zamisliti “oko kojih bi se tačaka kubansko vodstvo moglo dogovoriti s Trampom i Rubiom”, dodaje Hoffmann.

Kontakti bez dijaloga

Tramp je posljednjih dana tvrdio da njegova vlada vodi razgovore s kubanskim liderima. Havana je to demantovala: postoje kontakti, ali ne i dijalog. Zamjenik kubanskog ministra vanjskih poslova Carlos Fernández de Cossío izjavio je u intervjuu za špansku novinsku agenciju EFE da su “razmijenjene poruke”, ali da bi “bilo pogrešno reći da se pripremaju bilateralni pregovori”. Havana je više puta javno izrazila spremnost na razgovore sa SAD-om “na ravnopravnoj osnovi”.

Suočen s naftnim embargom, de Cossío je priznao da njegova zemlja ima “ograničene opcije”. Najavio je hitni plan koji će “narednih dana” biti predstavljen stanovništvu. On će biti “težak za vladu i veoma težak za stanovništvo u cjelini”.

U međuvremenu je ruski ambasador na Kubi Viktor Koronelli uputio jasnu poruku. Kako prenosi novinska agencija Rojters, ovaj diplomata je u intervjuu za rusku agenciju RIA Novosti naglasio da Moskva planira i dalje isporučivati naftu Kubi. “Ruska nafta je posljednjih godina više puta isporučivana Kubi. Polazimo od toga da će se ta praksa nastaviti”, rekao je Koronelli.