Euforija u Moskvi: “Ukrajina je gotova stvar, ali postoje dva druga razloga za slavlje”

Foto: Printscreen

Prvi od njih je jasno definisao analitičar Aleksandar Jakovenko: “Rusija i SAD opet su glavni”. Ruski mediji ističu da je ovim razgovorom počela nova era odnosa u kojoj je “Rusija opet velesila koja ravnopravno pregovara s drugom velesilom Amerikom” i o svemu odlučuju. Drugi je razlog što se naslađuju nad nemoći Evrope koja je marginalizovana, smatraju da je pala u drugi plan i Trump ju je “otkačio”.

Kako pišu u svom komentaru RIA Novosti, “Trampa baš briga šta Evropa misli”. Fjodor Lukjanov, urednik časopisa Rusija na globalnoj sceni, za nezavisni portal Meduza izjavio je: “Ovaj razgovor Kijevu i Evropi nije donio neke posebno dobre vijesti – o nagodbi i sporazumu raspravljaju dvije velike sile, ne obazirući se na druge” (misli na Evropu i Ukrajinu). Profesor na Univerzitetu Jejl Timothy Snyder smatra da je Putin predvidljivo odbio “bezuslovni prekid vatre koji je ponudila Ukrajina te je još Trampa upregnuo u misiju objašnjavanja i opravdavanja ruske invazije i negiranja suvereniteta Ukrajine – dok Tramp tvrdi da je nešto postigao”.

Iz svega se iščitava da su Rusi uvjereni da su dobili ono što žele – ponovni status “velike sile” u bipolarnom svijetu. Velikodržavna sujeta i imperijalna ambicija Vladimira Putina je zadovoljena. Jakovenko prenosi “misli” Kremlja – SAD i Rusija “nisu saveznici, ali ni neprijatelji”, a njihovi odnosi “lišeni su i očišćeni od ideološko-svjetonazorskih konfrontacija”. To je upravo ono što Rusi žele i zašto ih Evropa užasno nervira jer stalno zanovijeta zbog ljudskih, manjinskih i drugih prava, a osjetili su da Trampa ne zanima kakav je represivni poredak i sistem u Rusiji jer on ionako ima sklonosti ka sličnom načinu upravljanja državom. To je taj novi “svjetski poredak” o kojemu Putin i njegovi ideolozi, poput Aleksandra Dugina, stalno govore i koji zagovaraju.

Komentator David Narmanija, koji uvijek iznosi kremaljsku “viziju” događaja, nakon razgovora je rekao: “Počinju pregovori o najvećem sukobu u Evropi od Drugoga svjetskog rata. A za stolom su oni koji imaju moć da završe sukob diplomatskim putem: Rusija i SAD”. Notorna formula “ništa o Ukrajini bez Ukrajine” pretvorila se u “nećemo ni Evropu pitati, a kamoli Ukrajince”. U Velikoj Britaniji su se zbog toga već počeli buniti. U razgovoru za Sky News vojni stručnjak Michael Clarke podsjetio je na poznatu diplomatsku izreku: “Ako niste za pregovaračkim stolom, vi ste na jelovniku. I vjerujte mi: Ukrajina je na jelovniku”. “Vjerojatno je u pravu”, cinično je primijetio ruski analitičar.

Dmitrij Medvedev, Putinov zamjenik u ruskom nacionalnom Savjetu bezbjednosti, upravo se nadovezuje istim rječnikom: “Telefonski razgovor predsjednika Putina i Trampa potvrdio je dobro poznatu paradigmu: za stolom su samo Rusija i Amerika. Na jelovniku lagana zakuska – briselska prokulica, britanski fish and chips i pariški pijetao. Glavno jelo je – kijevski kotlet. Prijatno”.

Fjodor Lukjanov smatra da se, kako navodi Meduza, “proces odvija više prema ruskom scenariju”. Kako prenosi portal Meduza, ruska nezavisna analitičarka Tatjana Stanovaja kaže da je Putinu važno to što ga je Tramp opet vratio u središte odlučivanja i o ostalim kriznim žarištima u svijetu, kao što su Bliski istok i Crveno more te zajedničko glasanje u UN o rezoluciji o ukrajinskom sukobu. Stanovaja to smatra velikim uspjehom Vladimira Putina, koji je rusko-američke bilateralne odnose uspio izvući od “direktne zavisnosti o ukrajinskom sukobu”.

Osim toga, ona kaže kako je Putin vješto naveo Trampa i na organizaciju hokejaške utakmice između ruskih i američkih igrača koji igraju u NHL-u i KHL-u. “Rusija je odmah dala do znanja da joj je trenutni prekid vatre neprihvatljiv jer mora biti temeljno pripremljen i sadržati obrise dugoročnog rješenja. Rezultat ovog razgovora: primirje nije opcija”, kaže Lukjanov. Smatra da je Kremlj uspio vratiti lopticu na stranu SAD i Ukrajine te smanjiti pritisak Bijele kuće. Navodi da je Putinov uvjet za prekid vatre, odnosno mirovni sporazum, prestanak naoružavanja Ukrajine, a to je ona stavka koja je izrečena kao razlog i opravdanje ruske operacije: demilitarizacija Ukrajine. Može se reći da je to povratak izvornom cilju “specijalne vojne operacije” – demilitarizaciji.

Kako će se to dogoditi i hoće li se uopće dogoditi još je nejasno, ali Putin je tu temu uvrstio na dnevni red, a Tramp je zagrizao. Naime, u Moskvi su uvjereni da je priča o Ukrajini s Trampom “diplomatski” riješena te da su uz pomoć SAD ostvarili sve ono što nisu na ratištu – Ukrajina neće i ne smije biti u sferi Zapada ni pod zapadnim uticajem, kako je to jasno definisao Pjotr Akopov, ili kako tvrde drugi mediji: “Kapitulacija (Ukrajine) je jedina opcija mirovnog sporazuma”. Čini se da je Tramp spreman na to da se Ukrajina pokori, odnosno da se dogovori “mir, pa i potpuno nepravedan prema Ukrajini”.

Opšti je utisak da je Putin uspio da nadigra Trampa u razgovoru jer je velikodušno pristao na to da ne gađa ukrajinsku energetsku infrastrukturu, ali je dobio i to da ni Ukrajinci ne gađaju rusku, jer su u posljednje vrijeme uspješno gađali mnoge ruske rafinerije. Ali, izbjegao je pristati i razgovarati o 30-dnevnom primirju jer traži garancije da se u tom periodu Ukrajina neće naoružavati (Rusija, naravno, može) i da prije toga Ukrajina neće u NATO. Dobro upućeni komentator RIA Novosti Kiril Streljnikov kaže kako je Putin upozorio Trampa da bude oprezan s “dvoličnim Ukrajincima i pogotovo s njihovim lažljivim evropskim saveznicima” s kojima se ne da pregovarati.

Streljnikov otvoreno tvrdi da je najveći problem “potpuna neodgovornost i nesposobnost Kijeva za dogovor”, misleći pritom da Kijev, bezobzirno, ne odustaje od članstva u NATO-u i garancija NATO-ove bezbjednosti, što je Moskvi, kako kaže, nepremostiva prepreka za mirovni sporazum. Opozicioni ruski političar Leonid Volkov, koji je u egzilu, desperatno konstatuje da su razgovori potvrdili ono o čemu svi racionalni ljudi govore: “Putin zapravo ne želi mir, a Tramp neće niti može pritisnuti Putina”.

Prije razgovora s Trampom, The New York Times je objavio da će Putin tražiti i Odesu, čime bi zapravo kontrolisao cijelo Crno more i još pri tome izbio na granicu s Moldavijom i Rumunijom kao najjačom državom jugoistočnog krila NATO-a. Međutim, moskovski Komersant navodi da je Putin na zatvorenom sastanku s ruskim industrijalcima i privrednicima rekao da neće “tražiti Odesu ni druga područja ako Krim i sve ono što je Rusija proglasila svojom teritorijom” (radi se o četiri ukrajinske regije: Donjecku, Lugansku, Hersonu i Zaporožju) prizna međunarodna zajednica.

Doduše, kako navodi Komersant, i to bi se “moglo promijeniti” jer njihov izvor s tog sastanka kaže kako je Putin naveo da se Ukrajinci ne stižu “ukopati”. Iz toga se može zaključiti da Putin namjerava osvajati i dalje ako mu to pođe za rukom. Dakle, utisak je, pogotovo ako se pregledaju ruski mediji, da je Putin pobjednik ovog telefonskog razgovora te da je sada voda krenula na ruski mlin i da Tramp jede Putinu iz ruke, prenosi jutarnji.hr.