Dvadeset četiri godine stavljali smo iza sopstvenih poimanja tih pojmova ozbiljan upitnik, pitajući se da nije možda stvar u tome da mi ne razumijemo značenje tih pojmova?!
Što je vrijeme više prolazilo sve smo se više navikavali na saradnju sa samim agresorom, a bliskost sa zemljama njegovim članicama i usvajanje njihovih interesa i vrijednosti, tako da pripadaju i nama samima, postala je ozbiljna preokupacija naših struktura i imperativ dijela našeg društva.
Vrijeme je donijelo i to da smo odgovornost za sva ta stradanja i sam čin agresije počeli tražiti i na sopstvenoj strani, raščlanjujući do najbitnijih detalja karaktere naših tadašnjih vodećih ličnosti i odluke koje su donosili, sve sa uvjerenjem da mi nešto nismo razumjeli u vezi sa pojmom teritorijalni integritet država i sa odredbama povelje Ujedinjenih nacija.
Ozbiljna svađa u našem društvu postala je konflikt na temu ko je odgovoran za 1999. godinu, a sve malobrojnija manjina, koja nije odstupala od stava da je odgovoran NATO i niko drugi, proglašavana je zaostalom, glupom i ludom, jer, kao što već rekoh, nama, a ne NATO-u i njegovim zemljama članicama, nije jasno šta znači pojam teritorijalnog integriteta državama i kakvo je značenje odredaba povelje Ujedinjenih nacija.
A onda, pred obilježavanje 23. godišnjice zločinačke NATO agresije na SRJ, desila se Ukrajina.
Pred našim očima, iz načina na koji tumače teritorijalni integritet država i odredbe povelje Ujedinjenih nacija, u slučaju Ukrajine, vidimo da je taj zapadni svijet i tokom agresije i nakon nje sve vrijeme znao šta nam radi, svjesno kršio teritorijalni integritet SRJ, do njenog konačnog uništenja, poražavajući time i odredbe povelje Ujedinjenih nacija.
Sa ovom prostom istinom, oko koje dalje više nema polemike, izražavam poštovanje prema svim žrtvama zločinačkog NATO pakta, koje više od 23 godine optužuju što su same sebe ubile, jer istina na kraju pobjeđuje.
Tog proljeća preko pedeset hiljada projektila NATO pakta odnijelo je 79 života naše djece, blizu dvije hiljade života naših sugrađana, porušeno je preko sto devedeset škola, preko dvadeset bolnica, mostovi, čitavi stambeni komleksi…
Državu nam jesu razarali, narod ubijali ali nam čast uzeli nisu.
Danas u nastavku te agresije pokušavaju da nam uzmu nešto što je vijekovima naše. Pokušavaju da nam uzmu mjesto na kome se rodilo Srpstvo, Kosovo i Metohiju.
Nisu oni svjesni da se nebeske stvari ne mogu oteti, Kosovo i Metohija su mit, temelj bića. Kosovo je Srbija na nebu, a nebo nam niko uzeti ne može!
Nećemo zaboraviti, a ni oprostiti!
Hit Nedjelje
Kaja Kalas: Stanje u svijetu takvo da je vrijeme da počnemo da pijemo
Popularno
Šifra: Navijač u rezervatu
Mađarski rulet: Gulaš, trikovi i jedan jako ljuti začin
Mladić iz Banjaluke poginuo u saobraćajnoj nesreći, oglasilo se OJT
Pratite nas
Putem naših društvenih mreža
Provjerite stanje na graničnim prelazima