Tresla se gora, rodio se diplomac

Foto: Centralni portal

Pogađate – riječ je o „Diplomcu“, ostvarenju koje je uticalo da mnoge generacije 60-tih počnu da preispituju svjetonazore svojih roditelja i odluče da kreiraju sopstveni put i drugačiju budućnost. 
 
U sličnom pokušaju naći će se, skoro pola vijeka kasnije, i male države nastale raspadom jedne velike: socijalističke i federativne. Taj put je, između ostalog, značio i privatizaciju školstva, koja je rezultirala osnivanjem brojnih privatnih fakulteta i srednjih škola, te nešto manje osnovnih... U želji da djeci obezbijede budućnost drugačiju od sopstvene sadašnjosti, obilježene poratnim traumama i tranzicionim haosom, i procijenivši da je najbolja ulaznica za nju papir zvan diploma, ovdašnji roditelji postaju spremni i da se zaduže i da rasprodaju dijelove imovine, kako bi svojim potomcima omogućili školovanje na nekoj od privatnih visokoškolskih ustanova, onih za koje će se ispostaviti da su kvalitetne, ali i onih koje su vremenom poslužile kao osnov za pežorativno kvalifikovanje univerziteta i koledža megatrendovskog tipa. 

Diploma je uskoro postala roba masovne proizvodnje, njeni nosioci akteri masovne potrošnje, ali ne od strane privatnog sektora, što bi se dalo očekivati, već od: DRŽAVE.  

Postdejtonsku BiH i njene entitetske i lokane institucije u ovih su 15 do 20 godina premrežili diplomci – mladi i stari svršeni studenti, novopečeni i prekvalifikovani, masteri i doktori... Konkursi za državne organe su obarani pa ponovo „otvarani“ kako bi željeni kandidat mogao da pribavi traženu diplomu, ministrima su naprasno verifikovane diplome dopisnih škola iz inostranstva, higijeničarke su preko noći avanizovale u više medicinske sestre, a zgrade vlada, skupština i brojnih gradskih i opštinskih administracija postale pretijesne da prime sve te pomoćnike, zamjenike, referente, savjetnike i portparole, šefove odsjeka i kabineta, sekretarice preimenovane u ofis menadžere i druge kadrove egzotičnih naziva, vlasnike i vlasnice kitnjastih certifikata, prepisanih master radova i povoljno ocijenjenih doktorskih dizertacija.  

Travnik, Široki Brijeg, Tuzla, Prijedor, Banjaluka - privatno fakultetsko preduzetništvo brisalo je entitetske i nacionalne granice, svi su sve priznavali, posao brz, a para laka.
  
Medijski članci na temu ne baš pošteno stečenih zvanja osvanuli bi svako malo; prije 4 godine sarajevski portal "Žurnal" je objavio niz dokumenata federalne policije i video snimke koji nedvosmisleno ukazuju na izdavanje diploma osobama koje nisu ni dana provele na nastavi.  

Iz nadležnih ministarstava je tada najavljena revizija diploma svih zaposlenih u javnom sektoru. Dvije godine kasnije, "Žurnal" sa rezignacijom piše o jalovosti sprovedene revizije, obavljene na način da se od samih ustanova tražilo da dostave podatke o izdatim diplomama, a čija se efikasnost mogla potvrditi samo u slučajevima stvarno falsifikovane diplome i one izdate prije kraja redovnog školovanja, za šta su sporni fakulteti i škole vrlo lako pronašli način kako da provjeri „doskoče“.  

U međuvremenu se na spisku osoba za koje je utvrđeno da imaju sporne diplome našlo i nekoliko političkih funkcionera; informacije o tome nisu demantovane, ali njihova se politička i funkcionerska karijera nije time prekinula – naprotiv. Samo je potvrdila da za političko napredovanje diploma zaista nije uslov – tj. može i lažna, ako si dokazani član. Partije, dakako.  

U trenutku dok ovo pišem najnovija afera nezakonite dodjele diploma, od kojih su, navodno, neke prodavane i na benzinskim pumpama, uz dizel gorivo, grickalice i red bul, trese ovdašnju javnost. Dokazi do kojih su došli u „studente prerušeni inspektori SIPE“ i imena zahvaćena njima, potvrđuju razmjere onoga što smo sve ove godine znali: da nam je obrazovni sistem, uz sve časne i nedvojbene izuzetke, duboko zatrovan. Da nas liječe, uče nas, sude nam i vode nas između ostalih i neškolovani „stručnjaci“. Da su kupovinom diploma djeci pokopali budućnost, a da su djeca, pristavši da im roditelji i to „završe“, pokazala da na mladima ostaje samo ono što su prepisali od drugih. I da smo svi, i oni koji nisu kupili diplome nego ih znanjem i radom stekli, i oni koji su pametnu djecu poslali daleko odavde, a naročito oni čija je misija da čuvaju dignitet znanja i obrazovanja, bilo ono u privatnim ili državnim rukama, dakle svi mi - koji smo sve znali, a ništa nismo preduzeli, postali saučesnici u reality programu zvanom: Kako sistematski uništiti otadžbinu. 

I zato  što smo znali i dopustili da nam tokom ovih godina naš društveni aparat postane premrežen lošim đacima, trebamo biti spremni da epilog ove posljednje i goleme afere bude: Tresla se gora, rodio se... diplomac. 

Nataša Tešanović