"Bilo je oko 60 kola na ovom trebinjskom području. Kola su pravljena od drveta, u početku su praavljena od jelovine međutim ta nisu baš bila kvalitetna nisu dugo trajala, onda su od jedne vrste bora i ta su trajala od 10 do 12 godina“, priča Božana Đuzelović enolog u Muzeju Hercegovine.
Najboljim majstorima je trebalo najmanje 10 dana da naprave jedno kolo, prvo se na rijeci morao napraviti jaz između dva dolapa. Mehanizam bi vodu izbacivao u drvene kanale kojima bi išla do obližnjih njiva. Stariji Trebinjci to i pamte.
"Bili su ljudi koji se se bavili izgradnjom i opravkom kola jer tada nisu bila metalna kola nego drvena, trebate ga zaštititi katranom da ne propada naročiti u zimskom periodu“, kaže Jovo Marić stanovnik naselja Pridvorci u Trebinju.

"Svaki vlasnik njive je imao određeno vrijeme kada će vodu kioristiti jer ne mogu svi koristiti. Sat-dva jedan pa se onda zatvori taj kanal“, priča Ljubiša Anđelić trebinjski hroničar.
Oko kola, kanala i jazova stalno je bilo posla. Trebinjci uz rijeku kažu da su dolapi nekada značili život. Bavljenje poljoprivredom u neka davna vremena bilo je nezamislivo bez ovih kola. Danas bilo koja razglednica ili fotografija Trebinja nezamisliva je upravo bez dolapa.
Turisti vole priču o dolapima.
"Preuzeto je sa rijeke Nil sredinom 18 vijeka pa možete da zamislite da su se i dan danas održali i da danas to funkcioniše da se navodnjava, tako da su ljudi generalno oduševljeni“, objašnjava Obrad Stanić koji vozi barke po Trebišnjici.
U trebinjskom Muzeju kao eksponat izloženo je „mrtvo kolo“ baš iz 18 vijeka, tako se zove zato što bi se okretalo uz pomoć konja. O trebinjskim dolapima napisana je knjiga a bili su i inspiracija čuvenim pjesnicima.
Hit Nedjelje
Kaja Kalas: Stanje u svijetu takvo da je vrijeme da počnemo da pijemo
Popularno
Šifra: Navijač u rezervatu
Mađarski rulet: Gulaš, trikovi i jedan jako ljuti začin
Pratite nas
Putem naših društvenih mreža
Provjerite stanje na graničnim prelazima