Zemljino jezgro skoro stalo, da li nas čeka promjena smijera rotacije

Foto: Pixabay

Došli smo do iznenađujućih podataka koji ukazuju na to da je unutrašnje jezgro skoro prestalo sa rotacijom u posljednjoj deceniji i da možda sledi promjena smijera rotacije sudeći prema višedecenijskim oscilacijama zabilježenih početkom sedamdesetih“, naveli su geofizičari Ji Jang i Sjaodong Song sa Univerziteta u Pekingu, u svom nedavno objavljenom radu.

Koliko se brzo okreće jezgro?
To je podatak koji može da se dobije iz veoma kratkog vremenskog perioda, jer je tek 1996. godine potvrđeno da se jezgro zaista rotira. To tada, to je bila samo teorija. Rotaciju jezgra potvrdio je Song i njegov kolega, seizmolog Pol Ričards, sa Univerziteta Kolumbija.

U početku se smatralo da unutrašnje jezgro pravi punu revoluciju svakih 400 godina, pokretano elektromagnetnim momentom i balansirano gravitacionim povlačenjem. Ali drugi naučnici su ubrzo iznijeli teoriju da se okreće mnogo sporije, i da mu je potrebno hiljadu godina ili više da napravi pun krug.

O brzini ove rotacije i da li ona varira i danas se raspravlja. Ipak, unutrašnje jezgro nastavlja svojim putem. Ipak, kojom brzinom se tačno kreće, još sa sigurnošću ne znamo.

Kako znamo da je usporilo?
Song, koji je primijetio promjene vratio istoj metodi koji su on i Ričards koristili kako bi zaključili da se unutrašnje jezgro okreće. Duo je 1996. godine pratio očitavanja seizmičkih talasa od ponovljenih zemljotresa nazvanih dubleti koji su prolazili kroz unutrašnje jezgro, od južnog Atlantika do Aljaske, između 1967. i 1995. godine, prenosi RTS.

Da se unutrašnje jezgro nije pomjerilo, udarni talasi bi trebalo da pređu isti put. Ali Song i Ričards su pokazali da su seizmički talasi bili za djelić sekunde brži od šezdesetih do devedesetih godina.

Sada, u novoj studiji sa Jangom, Song je ponovo pregledao te stare podatke, upoređujući ih sa novijim obrascima skoro identičnih seizmičkih talasa koji ukazuju da je unutrašnje jezgro toliku usporilo da gotovo ne mrda – a čak bi moglo i da promijeni smijer.

Otkrili su da su od oko 2009. godine putanje koje su ranije pokazivale značajne vremenske varijacije imale male promjene dok su seizmički talasi prolazili kroz jezgro i izlazili na drugu stranu. Bilo koja vremenska razlika je nestala.

„Ovaj globalno konzistentan obrazac ukazuje da je rotacija unutrašnjeg jezgra nedavno pauzirana“, pišu Jang i Song.
Takođe se čini da je ovo nedavno zaustavljanje unutrašnjeg jezgra povezano sa preokretom rotacije, dodaju geofizičari, čvrsta gvozdena sfera klizi nazad u drugu stranu kao dio oscilacija koje se pojavljuju na nekih sedam decenija.
Na osnovu njihovih proračuna, mala neravnoteža u elektromagnetnim i gravitacionim silama bila bi dovoljna da uspori, a zatim preokrene rotaciju unutrašnjeg jezgra kao što je primijećeno.

Istraživači ističu da se ova promjena koja se dogodila nakon 70 godina poklapa sa drugim periodičnim promjenama koje se dešavaju na površini Zemlje, u dužini dana i magnetnom polju, od kojih obje imaju zabolježene promjene na svakih 60 do 70 godina.

Prema Jangu i Songu, ove česte, sporo pomijerajuće, jedva primjetne oscilacije koja se okreću naprijed-nazad svakih 60 do 70 godina, čini se da ukazuju na „rezonantni sistem u različitim slojevima Zemlje“ – kao da planeta prati neku melodiju.

Budući da se vjeruje da je unutrašnje jezgro Zemlje dinamički povezano sa spoljnim slojevima, vezano za spoljašnje jezgro elektromagnetnim talasima i vezano za plašt gravitacionim silama, studija bi takođe mogla da pomogne našem razumijevanju kako procesi duboko u našoj planeti utiču na njenu površinu – tanka kora na kojoj živimo, sjedi na vrhu uskovitlane unutrašnjosti.

„Ova zapažanja pružaju dokaze za dinamičke interakcije između slojeva Zemlje, od najdublje unutrašnjosti do površine“, zaključuju Jang i Song.