MARIJA MILIĆ: Zar je danas samo klik vrijedan?

Foto: Centralni portal

Marija Milić, savjetnica za medije i političku komunikaciju odgovarala je na naša TRI PITANJA. I na jedno gratis.

Nedavno ste izjavili da odgovornost za napad na Ilidži i skandiranje „Ubij Srbina“ ne snose samo organizator turnira i policija?

Odgovornost nije samo neko hapšenje, neka prijava i ćao.

Atmosfera je nezdrava. A ona se godinama gradi - kroz medije, politiku, društvo, društvene mreže, govor mržnje u komentarima na portalima. Ne dešava se to preko noći. Bili smo svi svjedoci tenzija u sarajevskim medijima u danima oko Devetog januara - Dana Republike. I gle čuda, napad se desi baš u to vrijeme.

Šta očekujete od mladih? Da čitaju o genocidnim Srbima, slušaju, gledaju, osjete i da kažu: Čekajte, možda i nije tako? Mladi rastu u medijskom haosu, potpomognuti društvenim mrežama i onda su napadi, na našu veliku žalost i nesreću, prirodan slijed.

Važna je i reakcija odgovornih poslije napada. Da se stvari nazovu pravim imenom, kako bi im se konačno stalo u kraj. Poslije svega gradonačelnica Sarajeva, nakon očiglednog nacionalno motivisanog napada, Srbe naziva gostima. Pa tenzije su, pobogu, za sve ove godine i nastale zbog toga - da li Srbi imaju mjesta u Sarajevu.

U ovom slučaju, kad je nacionalno motivisan napad u pitanju, gradonačelnica nikako nije smjela da kaže da su Srbi gosti. Osim toga, Srbi su domaći. 

Medijska egzekucija i nekrofilija u slučaju Ane Volš i generalno?

Razvlačenje horor-priče sa sve detaljima o životu i nestanku Ane Volš, mužu, djeci, njegovoj istoriji guglanja - u srpskoj i regionalnoj javnosti - ozbiljan je put ka stvaranju nekih novih monstruma. Ovo što se radi u medijima danas ne uči se ni u jednoj školi.

Ponoviću, jer je važno da se čuje: vlasnici medija moraju da stave prst na čelo i da shvate ozbiljnu stvar – da plasiranjem detalja monstruoznih priča aktivno, ozbiljno i, što je najužasnije od svega, vrlo kreativno učestvuju u stvaranju novih, vjerovatno još većih monstruma. Isto tako i oni koji se oglašavaju u medijima trebalo bi da pogledaju sadržaj koji medij plasira, a ne samo brojke. Ako želimo da zaustavimo krv. Zar je danas samo klik vrijedan?

Komentar na opšti dojam komuniciranja RS političara u javnosti?

Ovnovi na brvnu. Mada, ne krivim ja samo političare. Ozbiljnu političku komunikaciju su ubila naručena pitanja u medijima i spremni odgovori. Podijelili su se na tabore, svako ima svoje medije, a tamo gdje nije „tvoj“ onda platiš, pa te ima.

Kako da dobro komuniciraju kad se vrlo rijetku nađu u situacijama da odgovaraju na lucidna i zdrava pitanja, u interesu javnosti. Meni je žao zbog toga, jer imamo mi političare koji bi bili dobri, ali kad bi to neko tražio od njih. Nekad su strahovali od novinara i pitanja, tresle im se gaće. Danas prošetaju i budu sami sebi dosadni. A oni koji nisu dorasli, ali imaju para, naruče da im se napišu odgovori i da budu na naslovnicama, pa počnu da vjeruju da su to sami smislili. Dok jednom ne stanu pred kameru.

I važno je da naglasim – za to nisu krivi novinari, nego opet vlasnici medija. Kapital i moć, bez medijskog i političkog znanja. Uz loš politički pi-ar – dobitna užasavajuća kombinacija.

Jedna novinarka, naša koleginica, sinoć je napisala na Tviteru ključnu stvar: Nekad su događaji bili vijest, a sad je vijest da političar prisustvuje događaju. I to je to. Ko koliko da, toliko ga i ima u medijima. Ima medija koji ne učestvuju u tim rabotama, ali to čitalac može i sam da prepozna. Ne treba biti poseban stručnjak.

Žene u RS politici – fikusi ili nešto više?

Znate kako, ja nisam za opštu priču – ima li žena dovoljno i jesu li fikusi ili nisu. Naravno da nedostaju žene, ali evo šta meni najviše smeta kad su žene u politici u pitanju.

To što žene, te koje jesu na pozicijama i vidljive su, ne izvuku na površinu svoju žensku energiju. Ne treba nama ženski klon muškog lidera. Maštam o danu kad će žene u našoj politici prestati da budu agresivni muškarci.

Želim žene u politici! Iz nekog razloga su usvojile neki nevidljivi obrazac moranja tog nečeg muškog i svjesno guše žensku energiju. Kad puste tu energiju napolje, a svaka koju sam pratila je ima, postaju odlične. Moj vapaj ženama na funkcijama: pustite žensku energiju napolje, molim vas! I za naše i za vaše dobro.

I presrećna sam kad bar u jednom slučaju uspijem da promijenim to. Pa eto, ko je izdržao do kraja neka pošalje ovaj razgovor političarki koju zna. Žene znaju dobro ovo da čitaju.