LJUDI - od sakupljača i lovaca do političara

Foto: Centralni portal

Čovjeka kao političko biće (zoon politikon) prvi definiše Aristotel. On kaže da je čovjek racionalno i političko biće, da su ljudi bića praksisa (to jeste bića koja djeluju) i leksisa (to jeste bića koja govore). Kako su ljudi bića koja djeluju i govore, onda su oni prema Aristotelu, sposobni da politička i druga društvena pitanja od značaja za njihovu zajednicu rješavju njihovim međusobnim djelovanjem i razgovorom. Prema Aristotelovom tumačenju, politika je prije svega, rješavanje problema uz pomoć institucije logosa, pri čemu u raspravi pobjeđuje onaj sa boljim argumentima. Ovo je jedino osobina ljudi. Zbog toga su oni politička bića i jedina živa vrsta koja može da izgradi svijet politike na našoj planeti.

Ljudi su misaona bića jer mogu da razmišljaju, stvaraju kulturne sadržaje, tehonološke inovitete i sl. Takođe su i društvena bića jer žive u zajedništvu sa drugim ljudima. Ljudi su i duhovna bića. Oni u velikoj mjeri vjeruju u razna religijska uvjerenja i razlikuju dobro i zlo. Na kraju ljudi su prirodna bića. To su svojim postankom i neodvojivošću od prirode.

Jedno od centralnih antropoloških, istorijskih, pa politikoloških pitanja jeste kako je sve počelo, kako su ljudi evoluirali od primitivne vrste u savremena politička bića. U bića koja uspjevaju da grade sofisticiran sistem komuniciranja, kulturu, društvene i političke institucije, impozantne građevine, medicinske izume, digitalni svijet i brojne druge fenomene u kojima i sa kojima danas živimo.

U izradi ove kolumne umnogome nam je pomogla popularna knjiga Istorija svijeta, Timoti Hola. Prema antropolozima savremeni čovjek se razvio prije 200 000 godina. Bio je to Homo sapiens sapiens ili “čovjek koji misli”. Međutim, ljudska istorija ne počinje sa nama već sa daleko manje razvijenim grupama primata. Prema biolozima Ardepitekus je bio prvi izumrli rod primata u ranoj fazi hominida. Smatra se da je ova vrsta postojala prije više od četiri miliona godina.

Australopitekus je grupa primata koja se pojavila u južnoj i i istočnoj Africi prije skoro četiri miliona godina. Ovi su primati stajali na dvije noge, hodali uspravno i bili visoki najviše do metar i po. Mozak im je bio mali i nisu imali sposobnosti Homo sapijensa. Ova je vrsta imala grkljan i uspjevala je da ostvaruje prvobitne forme verbalne komunikacije, sa svim dogovorima i nesporazumima koje je ta komunikacija obuhvatala. Ova izumrla vrsta je živjela u vlažnim šumama u stalnoj potrazi za hranom i zaklonom.

Vremenom se javlja nova grupa hominida, a to je bio Homo habalis ili  “čovjek s vještinama”. On se grupa hominida pojavila u Africi prije milion i po do tri miliona godina. Homo habalis je, kako piše Timoti Hol, bio napredniji od Australopitekusa jer je izgradio vještinu pravljenja grupih kamenih alatki što je olakšavalo život ovim hominidima. Međutim, moć govora i komunikacijske vještine su bile i dalje ograničene pa se i nije stvorila razvijenija zajednica. Ovi su hominidi preživljavali sakupljajući hranu. 

Vremenom se među hominidima pojavljuje Homo erektus. Riječ je o grupi hominida nastaloj prije dvjesto hiljada godina. Osnovna karakteristika ove grupe hominida je da su njihove tehnološke vještine bile savršenije od prethodnih grupa te da su koristili pećine kao skloništa i vatru za zagrijevanje, pripremu mesa i odbranu. Pravili su sjekire i druge alatke, te oblačili životinjsku kožu. Oni su razvili govorni jezik, pa su uz ostala navedena dostignuća imali duži život i manje bolesti od prethodnika. Ova vrsta hominida se prva seli izvan Afrike, sve do današnjeg Kavkaza, Indije i Kine.

Homo sapiens se razvio prije 200 000 godina. Riječ je o prvoj grupi hominida za koju možemo da kažemo da su na korak do savremenih ljudi kakvim ih danas poznajemo u fizičkom i mentalnom smislu. Homo sapiens ili “čovjek koji misli” nastao je takođe u Africi. Ovi hominidi se dijele na dvije podgrupe. Prva grupa su bili neandertalci, a druga kromanjonci.

Neandertalci su postojali od 200 000 do 35 000 godine prije nove ere. Izraz neandertalac se danas, kolokvijalno, koristi kako bi se opisao neko priglup i zaostao. Međutim, u odnosu na svoje pretke neandertalci su bili prilično inteligentni. Oni su razvili važne tehnologije za budućnost ljudi. Riječ je o vrhu koplja, alatkama za grebanje kože (pomoću kojih su ušivali odjeću i pravili prve odjevne predmete) i jednostavnim zaklonima koje su pravili naslanjanjem grana o stijene. Sa neandertalcima javlja se i pećinsko slikarstvo. Slikalo se ugljem i drugim prirodnim pigmentima.

Često su na ranije radove crtani novi, pa su tako u pećini Lasko u Francuskoj identifikovane pećinske slike iz trinaest različitih epoha. Društveno posmatrano, neandertalci  su prva grupa ljudi koja je vjerovala u zagrobni život. Pojedini antrolopozi tvrde da su se neandertalci starali o onesposobljenim pripadnicima svoje zajednice. To nagovještava postojanje osjećaja morala koji nije postojao kod ranijih hominida.

Kromanjonci su grupa hominida koja je živjela od prije 60 000 godina do 8. milenijuma prije nove ere. Kromanjonci su stvorili  noževe, savremenija koplja, lukove i strijele, udice, harpune, mreže i čamce za ribolov. Stvarali su šivene i odjevne predmete, a hranu su počeli da spremaju u glinenom posuđu. Time je evoluirao koncept ishrane. Hrana se obrađivala, poboljšavala i skladištila što je zahtjevalo veći stepen organizacije unutar zajednica. Kromanjonci su društveno napredovali. Birali su zvanične predvodnike koje su posebno sahranjivali, a organizovali su i planski lov na krupnu divljač, prije svih mamute. Kromanjonci su vjerovali u zagrobni život čime je stvorena religija. Te prve religijske forme obuhvatale su magijske obrede prikazane najčešće na pećinskim slikama i određenim vajarskim skulpturama. Ovim dostignućima kromanjonaca otvoren je prostor za dalji razvoj ljudi i stvaranje svijeta politike.

Sve navedene grupe hominida ili su preteče ili su paralelno živjele sa, za savremene ljude najvažnijom grupom, a to su Homo sapiens sapiensi. Ova se populacija hominida pojavila u Africi prije 200 000 godina i vremenom je savladala i nadmašila tehnike i dostignuća neandertalaca i kromanjonaca.

Period razvoja hominida naziva se kameno doba, zbog činjenice da su se preci savremenih ljudi koristili kamenim alatkama. Kameno doba se dijeli na starije kameno doba (paleolit – od 2 000 000 godine do 12 000 godine prije nove ere), zatim mlađe kameno doba (mezolit – od 12 000 do 8 000 godine prije nove ere) i mlađe kameno doba (neolit – od 8 000 do 5 000 godine prije nove ere). Od svih ovih perioda za istoriju ljudi i stvaranje svijeta politike najvažniji je period neolita. U njemu se odigrala neolitska revolucija koja promijenila tok ljudske istorije.

Tokom kamenog doba odigralo se i ledeno doba. Ovaj klimatski fenomen u kojem su lednici prekrili dio kontinenata i definisali njihovo sadašnju fizionomiju trajao je od 2 000 000 godine do 10 000 godine prije nove ere. Ledeno doba i kasnije otopljavanje svijeta uticalo je bitno na razvoj ljudi i tok ljudske istorije. Prije 30 000 godina Homo sapiens sapiensi polako migriraju ka drugim dijelovima svijeta. U međuvremenu neandertalci i kromanjonci izumiru, a neki se miješaju i asimiluju među Homo sapiens sapiense. Sve ove promijene, a prije svega klima uslovili su nastanak savremenih ljudi.

Od hordi, a kasnije i plemena vremenom su nastajali sve razvijeniji oblici ljudskih zajednica koji su prerasli u moderne države. Time je stvoren svijet politike koji je svojstven samo ljudima i koji oblikuje savremeno čovječanstvo.

Navedene teze su dio evolucionističkog pristupa istoriji ljudi. Postoje i drugi pristupi i teze, prije svega religijski koji na drugačiji način tumače ljudsku istoriju i razvoj ljudskih zajednica. Najvažniji faktori razvoja političke svijesti kod čovjeka i prelomni događaji u ljudskoj istoriji, bili su razvoj kulture i civilizacije, posebno stimulisan od vremena neolitske revolucije. Kultura i civilizacija, a posebno svijet politike, o kojima ćemo pisati u nekoj od narednih kolumni su nas učinili drugačijim od životinja. Učinili su nas vrstom koja vlada planetom! 

Vlade Simović