Grujičić je navela da je 70-ih godina gledala rusku seriju „Sedamnaest trenutaka proleća“ o ruskom špijunu usred fašističkog Berlina, Maksu Otu fon Štirlicu, koji je u Rusiji, ali i drugdje, postao simbol za vrhunskog agenta.
Ona je dodala da spada u osobe koje će radije umrijeti nego da ne kažu šta misle i da zato smatra da nije za špijuna.
Na pitanje kako onda objašnjava da se našla na famoznom spisku, Grujičić konstatuje da papir svašta trpi.
Uopšte me ne tangira ko šta piše, kada, zašto piše, sutra ću vjerovatno biti njemački špijun ili neki drugi. Zanimljivo je da uporno traže ruske špijune u Srbiji, pritom znajući da je srpski narod vrlo benevolentno raspoložen prema ruskom narodu i da tu postoji neraskidiva veza koja se možda samo genetski može objasniti, rekla je Grujičić.
Kao ljekar, ona navodi da razmišlja i da li bi mogla da pomogne autorima takvih spiskova, ali ističe da ne vjeruje da može, sem ako nemaju tumor na mozgu.
Na osnovu čega su oni zaključili da, ako neko ima svoje mišljenje o svemu i govori svoje mišljenje jasno i glasno sa argumentima, onda je obavezno špijun. Iskreno rečeno, mi Srbi možda zato nismo ni popularni kod nekih imperijalističkih naroda zato što uvek imamo svoje mišljenje o svemu. Zato ja obožavam moj narod i samo nek takav ostane, poručuje Danica Grujičić.
Hit Nedjelje
Kaja Kalas: Stanje u svijetu takvo da je vrijeme da počnemo da pijemo
Popularno
Šifra: Navijač u rezervatu
Mađarski rulet: Gulaš, trikovi i jedan jako ljuti začin
Pratite nas
Putem naših društvenih mreža
Provjerite stanje na graničnim prelazima
