Profil, dakle, postojim

Foto: Agencije

U vješto prikrivenoj iluziji slobode govora, socijalne mreže su do sada najefikasniji vid kontrole ljudima. Postavljaju svoja pravila, norme, propise, a homosapiensi svih zemalja se strogo pridržavaju istih. Stvoren je lažni svijet koji zapravo i ne postoji, a sve u cilju zaglupljivanja kako pojedinca, tako i mase.

I ranije je svaki prosječan Srbin, nakon treće pive, mogao da bude državnik, filozof, stručnjak za razne društveno političke odnose, a posebno selektor fudbalske reprezentacije, samo su društvene mreže dozvolile da slavsko-kafanske teorije danas odu dalje od umašćenog krčmarskog astala i presele se na poziciju sa koje su dostupne vaskolikom ljudskom rodu, tako da danas imate raznovrsnu ponudu analitičara spremnih da u svakom momentu prokomentarišu određeno dešavanje, smatrajući da je njihova dužnost otvoriti oči neukom svijetu, a sve u službi afirmacije vlastitog ega.

Pored toga, posmatrajući profile najvatrenijih „društvenomrežaša“, došao sam do zaključka da ljudi počinju jezivo ličiti jedni na druge. U moru plastike, glorifikacije banalnosti, izvitoperenih poza i još koječega stvara se sistem vrijednosti u kom je „lajk“ vrhovni poglavar i nepobitan dokaz uspjeha. Ako smo nešto uradili, a nismo objavili, kao i da nismo. Profil, dakle, postojim.

Bježanjem od stvarnosti, savremen čovjek počinje živjeti dvostruki život. Jedan ogoljen, tup, besmislen, a drugi, na krilima eskapizma, postaje nova realnost savremenog internet smrtnika.

Darko Stojić