Poslijeratna istina – Istočno Sarajevo kao simbol srpskog opstanka (VIDEO)

Foto: Printscreen

Više od stotinu hiljada Srba napustilo je početkom 1996. godine Sarajevo. Sa sobom su ponijeli ono što su mogli – uspomene, porodične stvari i nadu da će na prostoru Sarajevsko-romanijske regije uspjeti da naprave novi život.

Na mjestu na kojem su nekada bile livade, kasarne i prazni prostori počeo je da niče grad.

Srpsko Sarajevo, a potom Istočno Sarajevo, decenijama je prolazilo kroz težak period. Bilo je novca i pomoći iz Srbije, bilo je velikih problema, ali i brojnih kontroverzi i sumnji u način na koji su pojedini resursi trošeni. O svemu tome danas svjedoče različite istrage, dokumenti i sjećanja ljudi tog vremena.

Ali jedna činjenica ostaje teško osporiva – obični ljudi nisu čekali da im neko pokloni budućnost.

Gradili su kuće, zgrade, škole, parkove i puteve. Podizali porodice. Čuvali institucije. Ostajali na prostoru na kojem su mnogi predviđali da neće biti moguće napraviti održiv grad.

Istovremeno, Sarajevsko-romanijska regija prolazila je kroz težak period kriminala, političkih sukoba i slabljenja bezbjednosnog sistema. Ubistva Srđana Kneževića, Ljubiše Savića Mauzera, Rista Jugovića i Željka Markovića ostala su među najmračnijim događajima tog vremena, dok brojna pitanja o pozadini tih zločina i danas opterećuju javnost.

Reforme policije, prenos nadležnosti i snažan međunarodni pritisak dodatno su obilježili prve poslijeratne godine. MUP Republike Srpske prolazio je kroz velike promjene, a pitanje policije postalo je jedno od ključnih pitanja opstanka institucija Srpske.

Godine su prolazile. Istočno Sarajevo se mijenjalo.

Ono što je nekada bilo nekoliko praznih livada danas je grad sa zgradama, školama, parkovima, sportskim terenima, modernim saobraćajnicama i policijskim objektima.

Najbolje o toj promjeni govore ljudi koji su je gledali svojim očima. 

„Prije 20 godina ovdje je bila livada, a danas imamo parkove, škole, stadione i moderne zgrade“, svjedoče građani Istočnog Sarajeva. Njihove riječi najbolje pokazuju da je narod, a ne profiterske elite, stvorio temelje današnjeg života.

Patriotska borba bila je dvostruka – protiv kriminalnih klanova koji su sijali strah, i protiv međunarodnih pritisaka da se Republika Srpska utopi u zajedničke institucije. Policija Srpske, iako oslabljena, uspjela je da se reorganizuje, da razbije mafijaške grupe i da vrati sigurnost na ulice Istočnog Sarajeva.

Danas, Lukavica, Pale i cijela Sarajevsko-Romanijska regija imaju savremene policijske stanice, videonadzor i osjećaj mira. Republika Srpska pokazala je da zna da se brani – ne samo puškom, već i izgradnjom, institucijama i vjerom u budućnost.

Jer ovaj grad nije samo zbir zgrada. On je dokaz da se život može obnoviti i onda kada izgleda da je sve izgubljeno.

Za generaciju koja je došla poslije rata, livade više nisu sjećanje. Njihovo djetinjstvo su škole, parkovi, stadioni i ulice Istočnog Sarajeva.

I zato je priča o ovom gradu prije svega priča o ljudima koji su ostali, koji su gradili i koji su, uprkos svemu, odlučili da na svom prostoru naprave budućnost.

Od Srpskog Sarajeva do Istočnog Sarajeva – od golih ledina do modernog grada.

To nije samo urbanistička promjena.

To je jedna od priča o poslijeratnom životu Srba na prostoru Republike Srpske.