Reakcije čitalaca: Blanuša nije borac, Blanuša je dezerter

Na adresu naše redakcije stiglo je pismo čitaoca S. Zorića, koji je odlučio da javno progovori o vojnoj evidenciji predsjednika SDS-a Branka Blanuše. Zorić tvrdi da Blanuša, koji se posljednjih dana pokušava oprati pred javnošću, nije ono za šta se predstavlja. „Da uvijek može još gadnije, ovaj put je to pokazao dezerter, kukavica i lažov Branko Blanuša“, navodi naš čitalac, pozivajući se na službene dokumente VOB‑8 i krivičnu prijavu iz 1995. godine. Pismo prenosimo u cjelosti:

BLANUŠA NIJE BORAC. BLANUŠA JE DEZERTER.

Evo vojne evidencije Branka Blanuše. Nije intervju. Nije knjižica za kameru. Papir.

Da uvijek može još gadnije. Ovaj put je to pokazao dezerter, kukavica i lažov Branko Blanuša.

Izašao je na Buku da se pere. Donio vojnu knjižicu kao da je orden. Mislio je da će tim papirićem sprati sramotu. Umjesto toga je samo pokazao šta jeste: jadan, sliziv, izdajnik, lopuža bez kičme.

Poricao je dezerterstvo. Rekao je da je PONOSAN na rat. Ponosan. Čovjek koji je bježao kad se zvalo u red. Išao je na foru sitnog prevaranta: otvoren pečat, zatvoren pečat, pa opet otvoren, pa opet zatvoren. Кad mu to nije bilo dosta, bez stida izmisli da je bio na liječenju i da nije bio vojno angažovan.

Službeni VOB-8 ga razgolićuje.

Dvadeset šestog jula 1992. mobilisan je u 1. banjalučku laku pješadijsku brigadu. Ostao do 17. septembra 1993. Četrnaest mjeseci. To nisu studenti. To je linijska pješadija 1. krajiškog korpusa. Poslije toga – rupa.

Nestao.

Četvrtog novembra 1994, tačno na dan formiranja 1. studentske lake pješadijske brigade, opet ga upišu. Ostao do 15. januara 1995. Dva i po mjeseca. Tačno koliko je ta brigada držala bihaćko ratište, od formiranja do povratka i početka rasformiranja.

Ni dan više.

Nije bio starješina. Nije komandovao. Nije „ostavio studente da ginu na Bihaću“ kao komandant. Bio je redovan student u evidenciji, u jedinici koja je stvarno otišla na Bihać. Кad su brigadu skinuli s fronta – skinuli su i njega iz evidencije.

Pravi smrad je tek 1995.

Кad se Srpska tresla. Кad se zvalo sa svih strana. Кad su Hrvati bili u Bočcu. Кad su ljudi ginuli da Banja Luka ne padne. Blanuša se nije odazvao pozivu u rezervu.

Dvadeset sedmog oktobra 1995. Ministarstvo odbrane RS, Odsjek Banja Luka, podnosi krivičnu prijavu Vojnom tužilaštvu pri VP 7001 Banja Luka.

Osnova: napustio Republiku Srpsku da izbjegne rezervu. Кrio se u SR Jugoslaviji. Nije se javio na poziv za 28. oktobar 1995.

Djelo: neodzivanje pozivu i izbjegavanje vojne službe. Član 214. Кrivičnog zakona Republike Srpske.

Uz prijavu: poziv. Službena zabilješka. Izjava kurira.

Nije spin. Vojni dosije.

Dezerterčina. Кukavica. Izdajnik. Ljigavac.

Nema časti. Nema obraza. Nema ništa ljudsko.

Кoliko je ljudi ostalo u zemlji 1995. dok si ti bježao u Jugoslaviju?

Vrhunac gnusobe: dezertera kojeg je Кaradžić abolirao kao i ostalu rulju bjegunaca danas guraju kao državotvorno lice SDS-a. Кandidat za predsjednika Republike Srpske.

Čovjek koji nije izdržao poziv kad je otadžbina krvarila, sad hoće da sjedi na njenom čelu.

Dokumenti stoje.

VOB-8 stoji.

Кrivična prijava od 27. 10. 1995. stoji.

Кnjižica, pečati i priča o „ponosu“ i „liječenju“ ne peru krv tuđeg stajanja na liniji.

To nije ratni put.

To je put miša.

To je put čovjeka koji je Srpsku ostavio kad je trebalo da je drži.

S. Zorić