Stanivuković o "pljački" u Srpskoj, a šta je sa milionskim poslovima u Banjaluci!?

Foto: Printscreen

Stanivuković je, između ostalog, tvrdio da je poslovni prostor u Tesliću vrijedan najviše pet miliona maraka, a da Vlada Srpske namjerava da ga kupi za deset miliona. Pominjao je i druge kupovine u Doboju, Bijeljini, Brčkom i Prijedoru, uz tvrdnju da bi ukupna vrijednost spornih transakcija mogla biti višestruko manja od plaćenih iznosa.

Ipak, značajan dio konferencije protekao je u političkim kvalifikacijama, dok je za dio konkretnih navoda Stanivuković najavio da će dokaze tek naknadno predstaviti. Pozvao je Vladu Srpske da angažuje nezavisne procjenitelje, a najavio je i mogućnost krivičnih prijava.

Takav nastup otvara i pitanje političkog tajminga. Dok gradonačelnik Banjaluke govori o navodnoj zloupotrebi javnog novca na republičkom nivou, u njegovom mandatu se gomilaju pitanja o načinu upravljanja gradskim budžetom, javnim nabavkama i prioritetima Gradske uprave.

Jedan od najnovijih primjera jeste planirana modernizacija javne rasvjete, za koju se pominje iznos od čak 35 miliona maraka. Kritičari tvrde da je realna vrijednost projekta znatno niža, oko 18 miliona maraka, te da za posao postoji i domaći ponuđač. Ukoliko se te procjene potvrde, razlika bi otvorila ozbiljna pitanja o opravdanosti planirane potrošnje i načinu izbora izvođača.

Pitanja se ne završavaju na rasvjeti. Budžetska inspekcija Ministarstva finansija Republike Srpske ranije je, prema navodima koji su iznošeni u javnosti, utvrđivala nepravilnosti u vezi sa realokacijama budžetskog novca koje su vršene bez saglasnosti Skupštine Grada. Kritike su se odnosile i na potrošnju iznad odobrenog budžeta, deficit i naknadne rebalanse kojima se pokušavalo pokriti već potrošeno.

Dodatno, javnost je više puta slušala pitanja o aneksima ugovora i „dodatnim i nepredviđenim radovima“, kao i o poslovima koji su, prema kritikama opozicije i organizacija koje prate javne nabavke, dodjeljivani kroz pregovaračke postupke bez objave obavještenja. Za svaku pojedinačnu nabavku, naravno, potrebno je provjeriti dokumentaciju i utvrditi da li je postupak bio zakonit.

Tu su i projekti koji su obilježili Stanivukovićev mandat – kružni tokovi, spomenici, parkovi, fontane, plaže, koncerti i manifestacije. Dok gradonačelnik takve poteze predstavlja kao razvoj i uređenje grada, kritičari ih vide kao skupe projekte estetskog karaktera, dok osnovni problemi, poput vodovoda, kanalizacije i putne infrastrukture u prigradskim naseljima, ostaju neriješeni.

Zato je legitimno pitati: da li je konferencija o navodnim republičkim aferama ujedno i pokušaj da se pažnja javnosti preusmjeri sa pitanja o kojima bi odgovore trebalo da daje upravo gradonačelnik Banjaluke?

Stanivuković od Vlade Srpske traži procjene, dokumente i odgovornost. Isti standard mora važiti i za njega. Javnost ima pravo da zna koliko koštaju gradski projekti, zašto se određeni poslovi plaćaju po određenim cijenama, ko ih dobija i da li je svaki potrošeni milion opravdan.

Jer, ako se javni novac mjeri samo kada je riječ o političkim protivnicima, a ne i kada se troši iz gradske kase, onda borba protiv navodnih zloupotreba postaje samo još jedan instrument političke kampanje.