Draško reciklira Govedaricu i DOS: „Novi“ ugovor već viđen

Foto: facebook/draskostanivukovicbl

Problem za Stanivukovića je, međutim, što ono što predstavlja kao novu političku ponudu – nije novo.

„Ugovor sa narodom“ u Republici Srpskoj već je koristio Vukota Govedarica u izbornoj kampanji 2018. godine. Govedarica je tada sa građanima potpisivao ugovor sa 12 koraka koje je obećao da će sprovesti ukoliko postane predsjednik Republike Srpske, predstavljajući ga kao garanciju da će ono što govori zaista i uraditi.

Još prije toga, isti politički koncept koristio je DOS u Srbiji. Demokratska opozicija Srbije je 2000. godine predstavila „Ugovor sa narodom“, kao program promjena i obaveza koje bi nova vlast trebalo da sprovede, uključujući i plan za prvih 100 dana.

Drugim riječima, Stanivuković nije izmislio ni naziv, ni model, ni osnovnu političku logiku.

I tu je važno napraviti razliku. Nije riječ o tome da je Stanivuković doslovno prepisao svih devet tačaka od Govedarice. Neke od njegovih mjera jesu nove ili prilagođene današnjem političkom trenutku – od 13. penzije i ukidanja PDV-a na lijekove, do udaljavanja kladionica od škola i socijalne karte.

Ali ono što je preuzeo jeste čitav politički kostur.

I kod Govedarice i kod Stanivukovića postoji „ugovor“ sa građanima, lična obaveza političara, obećanje konkretnih poteza i predstavljanje programa kao svojevrsne garancije biračima. Stanivuković je tome dodao rok od prvih 100 dana, što je, opet, model koji je mnogo ranije koristio DOS.

Čak su i političke poruke vrlo slične.

Borba protiv korupcije i spornih poslova, insistiranje na odgovornosti vlasti, depolitizacija institucija, poboljšanje položaja određenih društvenih grupa, jačanje domaće proizvodnje i obećanje da će nova vlast napraviti radikalan otklon od postojećeg sistema – sve su to elementi klasične opozicione matrice koju je Savez za pobjedu, sa Govedaricom kao predsjedničkim kandidatom, koristio 2018. godine.

Stanivuković je tu matricu samo prilagodio sebi.

Umjesto Govedaričinih 12 tačaka, dobili smo devet. Umjesto kandidature za predsjednika Republike Srpske, dobili smo kandidaturu za premijera. Umjesto starog slogana, dobili smo „Sigurno premijer“. 

https://www.frontal.rs/vukota-potpisao-ugovor-sa-narodom-kao-predsjedniku-ne-treba-mi-17-savjetnika/

I upravo je posljednji detalj možda i najzanimljiviji.

Građani Republike Srpske ne glasaju neposredno za predsjednika Vlade. Premijera ne biraju na izborima, već mandat za sastav Vlade daje predsjednik Republike, dok Vladu potvrđuje Narodna skupština. Zato slogan „Sigurno premijer“ više liči na političku samopromociju nego na opis funkcije za koju Stanivuković neposredno traži glas.

On, dakle, već u kampanji pokušava da personalizuje funkciju koja zavisi od skupštinske većine.

A kada se tome doda činjenica da je kao „novu“ političku formulu uzeo naziv i model koji je u Republici Srpskoj već koristio Govedarica, a koji je još ranije bio zaštitni znak DOS-ove kampanje u Srbiji, postavlja se pitanje koliko je tu zapravo riječ o novoj politici, a koliko o recikliranju već viđenih opozicionih recepata.

Još je zanimljivija politička poruka koju takav izbor šalje.

DOS je bio simbol političkih snaga koje su se suprotstavile tadašnjoj vlasti Slobodana Miloševića. Danas je Aleksandar Vučić, odnosno SNS, politička snaga koja je dominantna u Srbiji i koja predstavlja potpuno drugačiji politički blok. Kada Stanivuković poseže upravo za tom starom DOS-ovskom političkom matricom i kombinuje je sa sopstvenim opozicionim nastupom, teško je ne primijetiti da se time pozicionira u političkom pravcu koji je suprotstavljen Vučiću i SNS-u.

To samo po sebi ne znači da je Stanivuković formalno dio bilo kakve organizovane strukture protiv Vučića. Ali kao politička poruka – izbor simbola, metoda i retorike teško da je slučajan.

U konačnici, Stanivukovićev „Ugovor sa narodom“ ima i novih elemenata, ali njegov najvažniji dio nije nov. Nova su pojedina obećanja. Novi su slogan i političko pakovanje. Ali koncept je već viđen – prvo kod DOS-a, a potom i kod Govedarice u Republici Srpskoj.

Zato je pravo pitanje mnogo jednostavnije: ako je ovo „nova politika“, zašto je njena osnovna formula već bila na političkom tržištu prije šest, odnosno 26 godina?

Stanivuković građanima nudi „Ugovor sa narodom“. Govedarica ga je već potpisivao. DOS ga je već koristio. A „Sigurno premijer“ ostaje posebno ambiciozna parola čovjeka koji funkciju premijera tek treba da dobije – i to ne od građana direktno, već od parlamentarne većine.

Za sada, dakle, više izgleda da je Stanivuković promijenio ambalažu nego političku formulu.