Stojanovićev pokušaj manipulacije „prvi na svijetu po kriminalu“: velike optužbe, a gdje su dokazi? (VIDEO)

Problem je, međutim, što što su veće njegove tvrdnje – to su tanji dokazi.

Stojanović se poziva na „evropske zvanične institucije“, ali ne kaže koje institucije, koji izvještaj, koju godinu, koji indeks niti metodologiju. Kada se pogledaju relevantni međunarodni pokazatelji, slika koju predstavlja jednostavno ne postoji.

1. „Mi smo društvo sa najvećim kriminalom na svijetu“ – međunarodni indeks ga demantuje

Ovo je vjerovatno najbombastičnija tvrdnja cijelog gostovanja. I upravo ona ima najjednostavniji problem – nema uporište u relevantnim međunarodnim podacima.

Global Organized Crime Index, koji procjenjuje kriminalitet u 193 države, BiH je u posljednjem dostupnom izdanju stavio na 57. mjesto u svijetu, sa ocjenom kriminaliteta 5,85.

Dakle, ne prvo mjesto. Ne drugo. Ne treće.

57. mjesto od 193 zemlje.

Na vrhu tog indeksa nalaze se Mjanmar, Kolumbija, Meksiko, Paragvaj i Demokratska Republika Kongo. BiH je iza desetina država sa znatno većim nivoom organizovanog kriminaliteta.

Stojanović, dakle, može iznijeti političku ocjenu da je kriminal veliki problem. Ali tvrdnja da smo „najveći kriminalci na svijetu“ nije činjenica koju potvrđuje međunarodni indeks.

2. „Došli smo na prvo mjesto po korupciji“ – ni ovo ne stoji

Stojanović potom pokušava da svoju tvrdnju potkrijepi pričom o korupciji.

Ali ni tu brojke ne rade u njegovu korist.

Transparency International je u Indeksu percepcije korupcije za 2025. godinu BiH dao 34 od 100 bodova i 109. mjesto od 182 zemlje.

Dakle, BiH jeste loše plasirana. Korupcija jeste ozbiljan problem. Ali BiH nije prva u svijetu po korupciji. Naprotiv, iza nje se nalazi veliki broj država sa znatno lošijim rezultatima.

Posebno je problematično što Stojanović govori o „prvom mjestu“, a ne kaže prvom mjestu po kojem indeksu.

Jer bez indeksa, metodologije i godine – „prvi smo na svijetu“ nije podatak. To je politička poruka.

3. „Evropske zvanične institucije“ – koje tačno?

Ovo je možda i najvažnija manipulacija u cijeloj priči.

Stojanović kaže da to nisu „naše institucije“, nego „evropske zvanične institucije“.

Ali koje?

Evropska komisija? Eurostat? Savjet Evrope? Europol? Transparency International? Global Initiative Against Transnational Organized Crime?

To nisu iste institucije, ne mjere iste stvari i ne koriste iste metodologije.

Posebno je problematično Transparency International predstavljati kao neku „evropsku zvaničnu instituciju“. Riječ je o međunarodnoj nevladinoj organizaciji koja objavljuje indeks percepcije korupcije.

Drugim riječima, Stojanović koristi autoritet koji nije precizno imenovao kako bi svojoj političkoj ocjeni dao prizvuk službenog međunarodnog podatka.

4. Miješanje kriminala, korupcije i organizovanog kriminala

Još jedna ključna stvar: kriminal nije isto što i korupcija, a korupcija nije isto što i organizovani kriminal.

Global Organized Crime Index mjeri kriminalitet kroz kriminalna tržišta i kriminalne aktere.

Transparency Internationalov CPI mjeri percepciju korupcije u javnom sektoru.

To nisu dvije verzije istog podatka.

Stojanović ih u svom izlaganju praktično stavlja u isti koš i od njih pravi jednu ogromnu političku optužnicu.

To zvuči efektno na televiziji. Ali analitički – ne drži vodu.

5. „BiH je bila treća, sada smo prvi“ – gdje je taj podatak?

Stojanović tvrdi da je BiH „po korupciji“ bila na trećem mjestu, a da je u međuvremenu „došla na prvo“.

Opet – bez izvora.

Nema naziva indeksa. Nema godine. Nema tabele. Nema rangiranja.

A kada se pogleda CPI, posljednji podaci pokazuju nešto sasvim drugo: BiH je 2025. godine bila 109. od 182 zemlje, sa 34 boda.

Ako postoji neki drugi indeks prema kojem je BiH bila „treća“, a sada „prva“, javnost ima pravo da zna koji je to indeks.

Bez toga ostaje samo dramatična formulacija.

6. „500.000 ljudi je otišlo“ – brojka bez izvora

Stojanović govori i o čak 500.000 ljudi koji su napustili ovaj prostor.

To je ozbiljna brojka koja zahtijeva ozbiljan izvor.

Ko je prebrojao tih 500.000? Za koji period? Da li su u pitanju državljani, radno sposobno stanovništvo, privremeni odlazak ili trajna emigracija? Odakle su podaci?

Bez odgovora na ta pitanja, brojka od „500.000“ funkcioniše prije svega kao politički argument, a ne kao provjerena činjenica.

7. „Četiri miliona će biti uzeta, milion potrošen“ – optužba bez dokaza

Još direktnije Stojanović govori o ulaganjima na Jahorini, pa tvrdi da će od pet miliona KM „četiri miliona biti uzeta, a milion potrošen“.

To više nije politička kritika sistema.

To je konkretna optužba o nezakonitom prisvajanju novca.

A takva tvrdnja zahtijeva konkretan dokaz: ugovor, tendersku dokumentaciju, cijenu, ponuđača, tok novca ili nalaz nadležnih institucija.

Bez toga se javnosti plasira insinuacija kao da je već utvrđena činjenica.

8. „100 miliona za IT, a ništa na CD-u“ – politička metafora, ne dokaz

Slična je priča i sa tvrdnjom da IT projekti mogu koštati 100 miliona KM, a da na kraju „nema ništa na CD-u“.

To može biti efektna politička doskočica.

Ali nije dokaz da je 100 miliona ukradeno ili nezakonito potrošeno.

Ako postoji konkretan projekat vrijedan 100 miliona KM, onda je najjači argument jednostavan: navesti njegov naziv, vrijednost ugovora, izvođača, rok, predmet nabavke i šta je tačno isporučeno.

Bez toga ostajemo na nivou „priča se“.

9. „30 miliona za otpremnine, pa ih sutradan ponovo zaposlili“ – opet nedostaju dokumenti

Ista matrica pojavljuje se u priči o Elektroprivredi Republike Srpske.

Stojanović tvrdi da je uzet kredit od 30 miliona KM za otpremnine radnicima, da je svakom isplaćeno oko 50.000 KM, a da su potom radnici već narednog dana vraćeni na posao.

Ako je tačno – to bi zaista bio ogroman skandal.

Ali upravo zato nije dovoljno izgovoriti ga u televizijskom programu.

Koji kredit? Koja odluka? Koji broj radnika? Koji program zbrinjavanja? Koji ugovor? Koja odluka o ponovnom zapošljavanju?

Što je optužba ozbiljnija, to dokaz mora biti konkretniji.

10. „Vlada laže građane“ – politička ocjena, ne dokaziva činjenica

Stojanović više puta vlastima pripisuje namjeru da „lažu građane“.

To je legitimna politička ocjena. Ali ne treba je predstavljati kao utvrđenu činjenicu.

Ako vlast nešto slaže, onda se može pokazati šta je rečeno, šta piše u dokumentu i gdje je razlika.

To je razlika između političke kritike i političkog pamfleta.

11. „Republika Srpska je bogata jer se krade“ – konstrukcija koja sama sebe ruši

Posebno zanimljiva je njegova formulacija da je Republika Srpska „stvarno bogata zemlja“ upravo zato što je, kako tvrdi, korupcija toliko raširena.

Tu se pravi čudan logički skok.

Ako tvrdi da postoje konkretne krađe i zloupotrebe, onda treba pokazati konkretne slučajeve.

Ako tvrdi da je sistemski problem, treba pokazati podatke.

Ako tvrdi da je „najveći kriminal na svijetu“, treba pokazati međunarodni indeks.

Ali iz zaključka „ima korupcije“ ne može se automatski izvesti zaključak „mi smo najkorumpiranije društvo na svijetu“.

12. Najveća slabost gostovanja: što je tvrdnja veća, dokaz je manji

Kada se sve sabere, Stojanovićev nastup ima vrlo prepoznatljivu matricu:

Velika cifra.

Velika optužba.

Velika riječ.

Malo konkretnog dokumenta.

„500.000 ljudi je otišlo.“

„100 miliona za IT.“

„30 miliona za otpremnine.“

„Četiri miliona će biti uzeta.“

„Najveći kriminal na svijetu.“

„Prvo mjesto po korupciji.“

Ali kada dođe pitanje – koji indeks, koji dokument, koji ugovor, koji nalaz, koja institucija, koji slučaj? – odgovora nema.

I tu se završava televizijski efekat, a počinje provjera činjenica.

Stojanović ima puno pravo da kritikuje vlast. Ima pravo da govori da je korupcija problem, da kritikuje zaduživanje, javna preduzeća, infrastrukturu, zapošljavanje ili rad institucija.

Ali kada iz političke kritike pređe u tvrdnju da smo „društvo sa najvećim kriminalom na svijetu“, onda više nije dovoljno reći „ja stvarno mislim da je tako“.

Za takvu tvrdnju postoje međunarodni indeksi.

A oni, barem prema dostupnim relevantnim podacima, ne govore ono što govori Tomica Stojanović.

 

---