Kraj SDS-A ili kraj Blanuše? Haos, optužbe za izdaju i pobuna članstva SDS-a

Foto: Agencije

Prema informacijama koje su tokom dana isplivale u javnost, Predsjedništvo SDS-a podržalo je prijedlog prema kojem bi predsjednik stranke Branko Blanuša odustao od kandidature za predsjednika Republike Srpske, dok bi podršku dobio Draško Stanivuković. Istovremeno se govorilo i o svojevrsnoj fuziji SDS-a i Pokreta Sigurna Srpska.

Međutim, ono što je zamišljeno kao politički dogovor pretvorilo se u otvorenu pobunu unutar SDS-a.

Posebnu pažnju izazvao je audio-snimak obraćanja bivšeg predsjednika SDS-a Milana Miličevića, koji je potpuno ogolio dubinu krize u stranci.

„Ne mogu da zamislim stranku u kojoj će meni predsjednik biti Draško Stanivuković“, poručio je Miličević, jasno dajući do znanja šta misli o ideji da najjača opoziciona stranka praktično prepusti svoj identitet čovjeku koji je do juče bio politički konkurent.

Njegove riječi predstavljale su direktan udar na koncept koji su pokušavali progurati pojedini stranački funkcioneri.

A onda je uslijedio novi šok.

Nakon višesatne rasprave Glavni odbor SDS-a odbacio je prijedlog o fuziji sa Pokretom Sigurna Srpska, odbio povlačenje kandidature i potvrdio da Branko Blanuša ostaje kandidat za predsjednika Republike Srpske.

Tek tada počele su najteže optužbe.

Nebojša Vukanović otvoreno je optužio Blanušu da je pokušao sprovesti politički plan u korist Draška Stanivukovića, tvrdeći da je „uzeo pare“, da je pod pritiscima i da više ne zaslužuje povjerenje opozicionih birača.

Da stvar bude još gora po SDS, najžešći udar nije stigao od SNSD-a, već iz vlastitih opozicionih redova.

Ni tu nije bio kraj.

U jeku sukoba oglasio se i gradonačelnik Bijeljine Ljubiša Petrović porukom koja je mnogima djelovala kao direktna kritika rukovodstva SDS-a.

„Svako ko se osjeća kao glineni golub, ko nema hrabrosti, ko nema petlju, ko se ponižava i klanja gorima od sebe, ko hoće da urušava državotvornu stranku, ko je spreman da iznevjeri narod i bude kukavičje jaje treba da se odmah povuče i da se ne bruka dalje“, poručio je Petrović.

Iako nije nikoga imenovao, malo ko je imao dilemu kome je poruka upućena.

Upravo zbog toga sve više članova SDS-a danas postavlja pitanje da li je Branko Blanuša za samo jedan dan uspio da potroši sav politički kredibilitet.

Jer teško je objasniti biračima kako kandidat za predsjednika Republike Srpske u jednom trenutku pristaje da se povuče u korist drugog kandidata, a već nekoliko sati kasnije ponovo postaje kandidat vlastite stranke.

Još je teže objasniti zašto je uopšte postojala ideja da SDS prepusti svoju najvažniju kandidaturu Drašku Stanivukoviću ako je SDS uvjeren da ima ozbiljnog kandidata za predsjednika Republike.

Ako su istraživanja toliko dobra za Stanivukovića, zašto mu je bio potreban SDS?

Ako nisu, zašto je SDS uopšte razmatrao takvu mogućnost?

Stranka koja je decenijama predstavljala okosnicu opozicije danas izgleda podijeljena na zaraćene tabore. Jedni žele Stanivukovića, drugi ga odbacuju. Jedni podržavaju Blanušu, drugi traže Ljubišu Petrovića ili Milana Miličevića. Jedni govore o jedinstvu opozicije, drugi o puču, izdaji i političkoj trgovini.

Rezultat je potpuno političko rasulo.

Zbog svega što se dogodilo, pitanje više nije samo da li opozicija može pobijediti na izborima.

Pitanje je da li će nakon ovakvog dana uspjeti da sačuva i ono malo povjerenja glasača koje joj je preostalo.