Obećanja kratkog daha: Kako su mjere protiv zagađenja u Banjaluci ostale na društvenim mrežama

Foto: Centralni portal

Zagađenje vazduha predstavljeno je kao jedan od prioriteta, uz niz mjera koje su, barem u javnim nastupima i objavama na društvenim mrežama, trebale označiti prekretnicu. Danas, međutim, realnost je neumoljiva: Banjaluka je i dalje jedan od najzagađenijih gradova, ne samo u regionu, već i na svjetskim listama kvaliteta vazduha tokom zimskih mjeseci.

Umjesto sistemskih rješenja, građani su dobili niz obećanja, konferencija za medije i Facebook objava.

Najave bez realizacije

Stanivuković je u više navrata najavljivao čitav paket mjera: obavezne filtere na individualnim ložištima, subvencije za prelazak na ekološkije izvore grijanja, modernizaciju javnog prevoza, pa čak i uvođenje električnih autobusa. Ništa od toga nije sprovedeno na način koji bi imao mjerljiv efekat.

Nema obaveznih filtera na dimnjacima, nema masovnih subvencija koje bi građanima omogućile da se odmaknu od uglja i vlažnog drveta, nema vidljivog pomaka u širenju daljinskog grijanja. Električni autobusi ostali su ideja iz izjava, a ne stvarnost na ulicama grada.

Jedina mjera koja je djelimično realizovana – odustajanje od novogodišnjeg vatrometa – imala je simboličan, gotovo zanemarljiv uticaj na godišnji nivo zagađenja, ali je bila pogodna za medijsku promociju.

Grad u vrhu svjetskih lista zagađenja

Dok gradska administracija govori o „dugoročnim planovima“ i „interventnim mjerama“, Banjaluka iz godine u godinu bilježi alarmantne koncentracije PM2.5 i PM10 čestica. Tokom zimskih mjeseci, grad se redovno nalazi među najzagađenijim gradovima svijeta prema međunarodnim mjerenjima kvaliteta vazduha.

To nisu statistike koje se mogu objasniti geografijom ili klimom, već direktna posljedica izostanka ozbiljne politike. Drugi gradovi sa sličnim uslovima uspjeli su da smanje zagađenje kombinacijom jasnih propisa, subvencija i kontrole. U Banjaluci se, umjesto toga, problem relativizuje i prebacuje u budućnost.

Politika slike, a ne rezultata

Najveći problem nije u tome što je zagađenje složen izazov, već u načinu na koji se gradska vlast prema njemu odnosi. Fokus je na narativu, ne na rezultatu. Na fotografijama i objavama grad izgleda „zeleno“, ali u stvarnosti građani i dalje dišu vazduh koji je štetan po zdravlje.

Planovi se najavljuju, ali se ne sprovode. Strategije se pominju, ali se ne usvajaju ili ostaju mrtvo slovo na papiru. Odgovornost se razvodnjava između grada, republike i države, dok konkretne gradske nadležnosti ostaju neiskorištene.

Ako se mjere protiv zagađenja svedu na javne nastupe i objave na društvenim mrežama, rezultat je ono što danas imamo: grad koji se guši, dok vlast govori o „viziji“. Vazduh se, međutim, ne čisti vizijama, nego konkretnim odlukama, novcem, kontrolom i političkom voljom.

Dok se to ne promijeni, obećanja Draška Stanivukovića o čistoj i zdravoj Banjaluci ostaće ono što su do sada i bila – dobro upakovane riječi bez stvarnog daha.