BBC: Hapšenje Madura opasan presedan za cijeli svijet

Foto: Agencije

Ova dramatična najava, sa ogromnim implikacijama po američku spoljnu politiku, objavljena je na vanrednoj konferenciji za medije u Trampovom klubu Mar-a-Lago na Floridi, piše BBC u svojoj analizi. Američki predsjednik poručio je da će SAD upravljati Venecuelom „dok ne budemo mogli sprovesti bezbjednu, ispravnu i razumnu tranziciju“.

Američki šef diplomatije Marko Rubio, rekao je Tramp, razgovarao je sa venecuelanskom potpredsjednicom Delsi Rodrigez, koja mu je poručila: „Učinićemo sve što vam treba… Mislim da je bila prilično ljubazna, ali u suštini nema izbora.“

Tramp je bio škrt na detaljima, ali je naglasio da se „ne plašimo da pošaljemo vojsku na teren ako to bude potrebno“.

Upozorenja na haos
Čini se da Tramp vjeruje kako može upravljati Venecuelom na daljinu, ali dokazi ukazuju da taj proces neće biti ni lak ni jednostavan. Ugledni think tank International Crisis Group još je u oktobru upozorio da bi pad Madura mogao dovesti do nasilja i nestabilnosti.

Istog mjeseca New York Times je izvijestio o simulaciji koju su sproveli zvaničnici iz prve Trampove administracije. Njihov zaključak bio je da pad Madura vodi u nasilni haos u kojem bi se naoružane frakcije borile za vlast.

Vojni uspjeh, politička katastrofa?
Uklanjanje i hapšenje Nikolasa Madura predstavlja izuzetnu demonstraciju američke vojne moći. SAD je okupio ogromnu vojnu silu i ostvario cilj bez ijednog izgubljenog američkog života. Maduro je ignorisao volju naroda odbacivši sopstveni izborni poraz, pa će njegov odlazak bez sumnje pozdraviti mnogi građani. Međutim, atmosfera na konferenciji u Mar-a-Lagu bila je trijumfalistička, dok se slavila operacija koju su izvele visoko profesionalne američke snage. Vojna operacija je, ipak, tek prva faza.

Politički nastavak je ono što odlučuje o uspjehu. Američki rezultati u nasilnim promjenama režima u posljednjih 30 godina su katastrofalni. Irak je potonuo u krvoproliće nakon invazije 2003. godine, dok su u Avganistanu dvije decenije i milijarde dolara uloženih u izgradnju države nestale za nekoliko dana nakon povlačenja SAD-a 2021.

„Doktrina Donroe“ i prijetnje komšijama
Ipak, Venecuela se nalazi u američkom „dvorištu“, ali duhovi prošlih intervencija u Latinskoj Americi ne ulivaju nadu. Tramp je čak predstavio novi naziv za deklaraciju predsjednika Džejmsa Monroa iz 1823. godine, kojom se druge sile upozoravaju da se ne miješaju u američku sferu uticaja – Doktrina Donroe.

„Monroova doktrina je velika stvar, ali smo je mi daleko nadmašili“, rekao je Tramp. „Prema našoj novoj strategiji nacionalne bezbjednosti, američka dominacija na zapadnoj hemisferi nikada više neće biti dovedena u pitanje.“

Upozorio je predsjednika Kolumbije Gustava Petra da „pazi na svoju guzicu“, a kasnije je za Fox News izjavio da će se „nešto morati učiniti sa Meksikom“. Kuba je, podstaknuta senatorom Rubiom kubanskog porijekla, takođe očigledna meta.

Istorija je prepuna američkih oružanih intervencija u Latinskoj Americi. Na primjer, 1994. godine predsjednik Bil Klinton poslao je 25.000 vojnika na Haiti kako bi sproveo promjenu režima. Režim se tada raspao bez ispaljenog metka, ali to nije donijelo bolju budućnost. Danas je Haiti propala država kojom vladaju naoružane bande.

Ko će vladati Venecuelom?
Donald Tramp je govorio o tome da Venecuelu ponovo učini velikom, ali ne i o demokratiji. Odbacio je ideju da zemlju vodi opoziciona liderka Marija Korina Mačado, dobitnica Nobelove nagrade za mir 2025. godine. „Mislim da bi joj bilo veoma teško da bude lider, nema podršku… Nema poštovanje.“ Nije pomenuo ni Edmunda Gonzalesa, za kojeg mnogi Venecuelanci vjeruju da je stvarni pobjednik izbora 2024. godine.

Umjesto toga, SAD za sada podržava Madurovu potpredsjednicu Delsi Rodrigez, koja je sinoć preuzela funkciju privremene predsjednice. Iako je morao postojati unutrašnji dogovor koji je Amerikancima omogućio hapšenje Madura, režim koji je stvorio njegov prethodnik Ugo Čaves djeluje netaknut.

Malo je vjerovatno da će venecuelanske oružane snage, uprkos poniženju, pristati na američke planove. Vojska i civilni pristalice režima obogatili su se kroz korupcionaške mreže kojih se neće lako odreći. Tu su i civilne milicije, kriminalne strukture i kolumbijski gerilci koji su podržavali Madura u zamjenu za utočište.

Bogatstvo Venecuele kao glavni motiv
Američka intervencija jasno ističe i osnove Trampovog pogleda na svijet. On ne krije svoju želju za mineralnim bogatstvom drugih zemalja, a ranije je pokušao da izvuče profit iz ukrajinskih resursa u zamjenu za vojnu pomoć. Tramp otvoreno govori o kontroli ogromnih mineralnih rezervi Venecuele, kao i o uvjerenju da su američke naftne kompanije opljačkane nacionalizacijom industrije.

„Izvući ćemo ogromnu količinu bogatstva iz zemlje, a to bogatstvo ide narodu Venecuele, ljudima van Venecuele koji su nekada živjeli tamo, ali i Sjedinjenim Američkim Državama u vidu nadoknade.“

Ovakve izjave produbljuju strahove na Grenlandu i u Danskoj, jer SAD nije odustao od ideje da pripoji Grenland zbog njegovog strateškog položaja i resursa koji postaju dostupniji topljenjem leda.

Opasan presedan za cijeli svijet
Operacija protiv Madura predstavlja još jedan ozbiljan udarac ideji da svijet treba da se vodi prema dogovorenim pravilima i međunarodnom pravu. Iako je ta ideja bila narušavana i prije Trampa, on je više puta pokazao da vjeruje kako može ignorisati zakone koji mu se ne dopadaju. Evropski saveznici, uključujući britanskog premijera Kira Starmera, očajnički pokušavaju da podrže međunarodno pravo, a da ne osude američku akciju koja očigledno krši Povelju Ujedinjenih nacija, navodi BBC.

Američko opravdanje da je vojska samo izvršavala nalog za hapšenje narkobosa koji se predstavljao kao predsjednik prilično je slabo, posebno imajući u vidu Trampove izjave o preuzimanju kontrole nad državom i njenom naftom.

Kina je osudila američku akciju, navodeći da „hegemonistički potezi SAD-a ozbiljno krše međunarodno pravo i suverenitet Venecuele, te ugrožavaju mir i bezbjednost u Latinskoj Americi“. Peking je pozvao SAD da „prestane da krši suverenitet i bezbjednost drugih zemalja“.

Uprkos osudi, Kina bi mogla iskoristiti presedan koji je postavila američka akcija. Peking Tajvan smatra odmetnutom provincijom i njegovo vraćanje pod svoju kontrolu proglasio je nacionalnim prioritetom. Na to je upozorio i demokratski senator Mark Vorner.

Svijet moći ne funkcioniše kako Tramp misli
„Ako Sjedinjene Države polažu pravo da koriste vojnu silu za invaziju i hapšenje stranih lidera koje optužuju za kriminalno ponašanje, šta sprečava Kinu da polaže isto pravo nad rukovodstvom Tajvana? Šta sprečava Putina da iznese slično opravdanje za otmicu ukrajinskog predsjednika? Jednom kada se ova granica pređe, pravila koja obuzdavaju globalni haos počinju da se urušavaju, a autoritarni režimi će to prvi iskoristiti“, rekao je Vorner.

Čini se da Donald Tramp vjeruje da on stvara pravila i da ono što važi za SAD pod njegovim vođstvom ne važi za druge. Međutim, svijet moći ne funkcioniše tako. Njegovi potezi na samom početku 2026. godine nagovještavaju još jednu godinu globalnih turbulencija, zaključuje BBC u svojoj analizi.