Analiza: Šta je obilježilo 2025. u Srpskoj i BiH? Godina pravnog nasilja i političkog razotkrivanja

Foto: Agencije

Presuda protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika bila je kulminacija procesa koji je od samog početka imao sve elemente politički orkestrirane akcije, uz aktivno učešće dijela međunarodne zajednice, bivše američke administracije i nelegitimnog visokog predstavnika Kristijana Šmita.

Taj sudski postupak nije vođen u interesu prava, već u interesu sile. Nije imao za cilj vladavinu zakona, već disciplinovanje Republike Srpske i slamanje njenog političkog subjektiviteta. Sud BiH, koji bi morao da štiti ustavni poredak, postao je njegov rušitelj – presuđujući ne po zakonu, već po političkoj matrici nametnutoj izvan BiH.

Nakon presude, BiH je ušla u fazu otvorene institucionalne krize. Odluka CIK-a o oduzimanju mandata Dodiku dodatno je potvrdila da se ne radi o izolovanom pravnom slučaju, već o koordinisanoj akciji čiji je cilj bio uklanjanje legitimno izabranog političkog predstavnika srpskog naroda. Time je političko Sarajevo još jednom pokazalo da demokratiju prihvata samo kada joj odgovara, a da pravni poredak vidi kao sredstvo obračuna.

Centralna figura tog procesa bio je Kristijan Šmit – čovjek bez potvrde Savjeta bezbjednosti UN, ali sa ambicijom kolonijalnog upravnika. Njegovo nametanje odluka, direktno miješanje u zakonodavni i politički sistem i otvoreno svrstavanje protiv Republike Srpske obilježili su najdublju krizu dejtonskog poretka od njegovog potpisivanja. Šmit nije branio Dejton – on ga je sistematski potkopavao. 

Kao direktna posljedica takvog pravnog i političkog nasilja, Centralna izborna komisija BiH raspisala je prijevremene predsjedničke izbore u Republici Srpskoj, čiji se rezultati još čekaju. To najbolje govori o političkoj pozadini cijelog procesa i o pokušaju da se presudama i izbornim inženjeringom proizvede „poželjan“ politički ishod.

Međutim, 2025. nije bila samo godina pritisaka. Bila je i godina preokreta.

Promjena američke administracije označila je početak relaksacije odnosa prema Republici Srpskoj. Nova realpolitika u Vašingtonu, oslobođena ideoloških eksperimenata i intervencionizma prethodnika, dovela je do ukidanja sankcija fizičkim i pravnim licima iz Srpske. Time je, makar prećutno, priznato ono na šta je Banjaluka godinama ukazivala – da su sankcije bile političko, a ne pravno sredstvo.

Paralelno s tim, Republika Srpska je tokom 2025. godine dodatno učvrstila svoj međunarodni položaj. Česti i otvoreni susreti Milorada Dodika sa predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom, snažno partnerstvo sa Mađarskom i Viktorom Orbanom, kao i stabilni i korektni odnosi sa Izraelom, pokazali su da Srpska nije izolovana, kako su to pokušavali da predstave njeni protivnici, već prepoznata kao relevantan politički faktor.

Za razliku od Sarajeva, koje međunarodni ugled gradi kroz tutorstvo i žalbe, Republika Srpska je u 2025. gradila odnose kroz direktan dijalog, suverenistički pristup i jasnu odbranu svojih interesa. Upravo zato je pravno nasilje nad njom doživjelo neuspjeh – jer se pokazalo da se politička volja naroda ne može presudama izbrisati.

Godina 2025. nije donijela stabilnost BiH, ali je donijela jasnoću. Pokazala je ko koristi pravo kao oružje, a ko se bori da ga vrati u njegove okvire. Pokazala je i da Republika Srpska, uprkos svim pritiscima, ostaje politički stabilna, međunarodno vidljiva i odlučna da brani svoj ustavni položaj.

U tom smislu, 2025. nije bila godina poraza, već godina razotkrivanja – i početak kraja jedne politike koja je vjerovala da se pravdom može upravljati dekretima, a narodima suditi po političkoj potrebi.