Pet zemalja u kojima je Božić zabranjen, obilježavanja može završiti čak i zatvorom

Foto: Agencije

Pet zemalja u kojima se Božić ne slavi:

Sjeverna Koreja

U Sjevernoj Koreji nema mjesta za vjerske praznike poput Božića. Totalitarna ideologija države ne tolerišu religiju jer je doživljava kao konkurenciju državnoj vlasti i kultu ličnosti koji se godinama gradi oko dinastije Kim.

Svaki oblik božićnog obilježavanja može završiti zatvorom ili težim kaznama, a organizovana religija u zemlji uglavnom je pod nadzorom režima.

Umjesto hrišćanskih praznika, državni kalendar pun je datuma koji slave liderstvo i istoriju režima. Najvažniji zimski događaj je godišnjica rođenja Kim Džong-ila (17. decembra). Zapadni uticaji, uključujući i božićne običaje, sistemski se uklanjaju iz javnog života.

Saudijska Arabija

Kao rodno mjesto islama, Saudijska Arabija decenijama je imala vrlo jasan stav prema Božiću: nije kompatibilan s islamskom doktrinom. Godinama su javne dekoracije, božićna drvca i bilo kakva vidljiva slavlja bila strogo zabranjena, a obilježavanje se svelo na privatne prostore i diplomatske krugove.

Posljednjih godina primjetni su blaži pomaci, najviše zbog pokušaja privredne modernizacije i otvaranja turizmu. U nekim luksuznim hotelima i trgovačkim centrima u većim gradovima danas se mogu vidjeti diskretne “sezonske” dekoracije – ali bez otvorenih vjerskih simbola.

I dalje je jasno da je to izuzetak, a ne pravilo. U saudijskoj kulturi glavni praznici ostaju Eid al-Fitr i Eid al-Adha, kada cijela zemlja zaista ulazi u praznični ritam.

Brunej

Brunej provodi strogu verziju šerijatskog prava koja snažno reguliše javni prostor. Iako nemuslimani smiju slaviti Božić u privatnosti, sve što bi moglo izgledati kao “promocija druge religije” među muslimanima smatra se problematičnim.

U praksi to znači da božićna drvca, svjetla, jaslice, pa čak i nošenje kape Djeda Mraza u javnosti može rezultovati visokim novčanim kaznama. Kompanijama je zabranjeno oglašavati praznike, a vlasti su javno upozoravale građane da se suzdrže čak i od božićnih čestitki u javnom prostoru.

Zbog toga je Božić u Bruneju gotovo potpuno zatvoren u privatne domove i krugove nemuslimanske zajednice.

Somalija

Somalija, država s većinski muslimanskim stanovništvom i složenom bezbjednosno situacijom, ide korak dalje: Božić je potpuno zabranjen.

Razlozi su kombinacija vjerskog identiteta i sigurnosnih procjena – vlasti smatraju da bi javno obilježavanje hriršćanskog praznika moglo podstaknuti napetosti i izazvati reakcije ekstremističkih grupa.

U zemlji su zabranjeni javni ukrasi, božićne mise, pa čak i uobičajene fraze poput “Sretan Božić”. Fokus je striktno na islamskim praznicima, a svako javno izražavanje druge vjere smatra se izazovom nacionalnom i vjerskom jedinstvu.

Tadžikistan

Za razliku od prijašnjih primjera, Tadžikistan Božić nije formalno zabranio, ali ga vlasti aktivno obeshrabruju. Riječ je o dijelu šire politike ograničavanja stranog kulturnog i vjerskog uticaja, uz jačanje nacionalnog identiteta.

Vlasti su u više navrata školama i kompanijama preporučivale da ne postavljaju ukrase i ne organizuju proslave, a prodaja božićnih jelki i ukrasa zna biti ograničena. Ideja nije suzbijanje privatne vjere, nego sprečavanje javnog širenja običaja koji se doživljavaju kao “uvozni”.

Umjesto toga, država snažno promoviše tradicionalne proslave poput Navruza (perzijske Nove godine), koji je jedan od ključnih praznika u njihovoj regiji.