100 dana rada bez buke: kako je Goran Selak vratio ritam Ministarstvu pravde

Foto: Agencije

Njegov učinak u Ministarstvu pravde Republike Srpske do sada ne karakterišu spektakularne najave, već kontinuitet, terenski angažman i jasna namjera da se sistem sagleda iznutra. 

Za razliku od mnogih ministara koji prvih mjeseci ostaju zarobljeni u kabinetima i proceduralnim pitanjima, Selak je gotovo odmah izašao na teren. U prvih sto dana obišao je gotovo sve institucije iz nadležnosti Ministarstva pravde – sudove, tužilaštva, kazneno-popravne zavode i Sudsku policiju. Taj podatak nije puka statistika, već signal upravljačkog stila: direktan razgovor sa rukovodstvom i zaposlenima, realan uvid u stanje i identifikovanje ključnih sistemskih problema bez uljepšavanja.

U fokusu njegovog rada jasno se prepoznaje jačanje institucionalnih kapaciteta pravosuđa. Umjesto apstraktnih reformskih fraza, naglasak je stavljen na konkretne uslove rada – infrastrukturu, bezbjednost i položaj zaposlenih u sudovima i tužilaštvima. Posebno vidljiv iskorak napravljen je u kazneno-popravnom sistemu, gdje je otvorena nova, savremena pritvorska jedinica u KPZ Bijeljina kapaciteta 60 lica, čime je riješen dugogodišnji problem prenatrpanosti i podignut ukupni nivo bezbjednosti.

Sličan pragmatičan pristup primijenjen je i u jačanju Sudske policije Republike Srpske. Nabavka 13 novih službenih vozila, usvajanje Uredbe o činovima i oznakama, uz najavu daljih ulaganja u plate, uniforme i opremu, jasno pokazuju da Ministarstvo pravde Sudsku policiju tretira kao jedan od ključnih stubova funkcionisanja sistema, a ne kao administrativni dodatak.

Normativni dio mandata, često najsporiji i najzahtjevniji, nije ostao po strani. Pokrenute su i usvojene izmjene više važnih zakona – od Pravobranilaštva i registracije poslovnih subjekata, do Krivičnog zakona i izvršenja krivičnih sankcija – uz aktivnu i korektnu saradnju sa Narodnom skupštinom Republike Srpske. Time je poslata poruka da Ministarstvo ne bježi od sistemskih pitanja, ali da ih rješava postupno, institucionalno i bez improvizacija.

Posebnu pažnju zaslužuje i pitanje borbe protiv korupcije i jačanja integriteta institucija. Usvajanje Strategije za borbu protiv korupcije 2025–2031. sa Akcionim planom, unapređenje aplikacije za prijavu korupcije i uvođenje planova integriteta u institucijama ukazuju na pokušaj da se ova oblast izvuče iz deklarativnog okvira i dobije operativni sadržaj.

Jedan od važnih, ali često zanemarenih segmenata Selakovog mandata jeste izbor savjetničkog tima. Angažman ljudi poput Zlatka Kneževića, sa ozbiljnim profesionalnim i institucionalnim iskustvom, govori o namjeri da se odluke ne donose isključivo politički, već uz jasnu pravnu i analitičku podlogu. U resoru koji je konstantno izložen unutrašnjim pritiscima i spoljnim interpretacijama, kvalitetan savjetnički kadar predstavlja stratešku prednost, a ne formalnu biografsku stavku.

Vidljiv je i pomak u transparentnosti i komunikaciji sa građanima. Uvedeni su „Dani otvorenih vrata“, uspostavljeni redovni direktni razgovori sa građanima i pojačane terenske posjete lokalnim zajednicama, čime Ministarstvo pravde izlazi iz tradicionalne institucionalne zatvorenosti i pokušava da probleme sagleda iz perspektive onih koji se sa sistemom svakodnevno susreću.

Važan dio rada odnosi se i na kadrovsko jačanje i edukaciju: obuke u kazneno-popravnim zavodima, nastavak digitalizacije zatvorskog sistema, saradnja sa Pravnim fakultetom u Banjaluci i uvođenje studentske prakse u sudovima. To su potezi koji ne donose brze političke poene, ali dugoročno grade održiv i profesionalan pravosudni sistem.

Ne treba zanemariti ni međunarodnu i međuinstitucionalnu dimenziju. Intenzivni kontakti sa ministrima pravde Srbije, Mađarske, Federacije BiH, Crne Gore i Sjeverne Makedonije, kao i saradnja sa evropskim institucijama i Savjetom Evrope, pokazuju da Selak resor vodi svjestan šireg pravnog i političkog konteksta u kojem se Republika Srpska nalazi.

Kada se sve sabere, prvih sto dana rada Gorana Selaka mogu se opisati kao faza postavljanja temelja: bez euforije, ali i bez zastoja. Umjeren ton, vidljiva lična aktivnost, dobar izbor savjetnika i jasno definisan reformski pravac izdvajaju ga među aktivnijim članovima Vlade u njenom početnom periodu.