Analiza rada Minićeve vlade: Jasni nosioci, zona prosjeka i otvoreni promašaji

Foto: agencije

Prvih sto dana Vlade Save Minića pokazalo je jasnu hijerarhiju unutar izvršne vlasti. Dok nekolicina ministara nosi političku i medijsku vidljivost, značajan dio kabineta ostao je u tehničkoj, a ponegdje i potpuno pasivnoj zoni. Razlike su dovoljno izražene da se već sada može govoriti o najboljim i najslabijim učincima. U ovoj analizi predstavićemo ministre od onih najvidljivijih do onih za koje vjerovatno obični građani ni ne znaju da postoje. Uz napomenu da najvidljiviji ne znači obavezno i najbolji, ali je svakako pohvalno to što su medijski vidljivi. 

Najvidljiviji ministri 

Savo Minić – predsjednik Vlade
Minić je centralna politička figura Vlade. On ne samo da koordiniše rad ministara, već aktivno kreira politički ritam, preuzima odgovornost i komunicira ključne poruke. Trudi se da Vlada bude prisutna u svim lokalnim zajednicma, a načelno od svih ministara zahtijeva inicijativu. Njegova dominacija u prvih 100 dana je nesporna.

Goran Selak – ministar pravde
Trenutno najvidljiviji ministar. Selak je u kratkom roku pozicionirao Ministarstvo pravde kao politički relevantan resor, uz jasne medijske nastupe, institucionalnu aktivnost i oslanjanje na jak savjetnički tim. Okružio se stručnjacima iz oblasti prava sa višegodišnjim iskustvom, a svakako je vidljiviji od svog prethodnika Miloša Bukejlovića. Trenutno najkonzistentniji pojedinačni učinak u Vladi.

Zora Vidović – ministar finansija
Stabilnost i iskustvo. Vidović drži finansijski sistem pod kontrolom i u ključnim trenucima preuzima komunikaciju o budžetskim i fiskalnim pitanjima. Njeno mišljenje se uvažava u ključnim pitanjima poput rasprave o budžetu ili prilikom razgovora sa socijalnim partnerima. Dubinsko razumijevanje ekonomskih tokova i bankarskog sistema. Nije spektakularna, ali je pouzdana, što joj donosi pozitivnu ocjenu.

Željko Budimir – ministar unutrašnjih poslova
Visoka vidljivost i jasne bezbjednosne poruke. Budimir koristi težinu resora i uspijeva da ga održi u fokusu, bez većih kontroverzi i sa utisakom institucionalne kontrole. Jedan je od najbližih saradnika predsjednika SNSD-a Milorada Dodika, vrstan poznavalac međunarodnih odnosa, a svojevrsnom rokadom sa Sinišom Karanom preuzeo je resor unutrašnjih poslova kao jedno od najvažnijih ministarstava u Srpskoj. 

Siniša Karan – ministar za naučno-tehnološki razvoj i visoko obrazovanje
Iako konceptualno jedan od ozbiljnijih ministara, stručnjak za ustavno pravo, značajan dio njegovog mandata prošao je u političkim nagađanjima i kasnije u kampanji za prijevremene predsjedničke izbore. Resor je time donekle ostao u sjeni, a sada se čeka i ko će ga i kada naslijediti. 

Alen Šeranić – ministar zdravlja i socijalne zaštite
Kontinuitet i stabilnost. Bez velikih reformi, ali i bez sistemskih potresa. U resoru koji je hronično osjetljiv, to je i dalje plus.

Srednja zona: vidljivi, ali bez snažnog političkog pečata

Zoran Stevanović – ministar saobraćaja i veza
Politički veteran, prisutan kroz infrastrukturne teme, ali bez jasne političke artikulacije koja bi ga izdvojila.

Danijel Egić – ministar rada i boračko-invalidske zaštite
Pozitivno se izdvaja po povećanim izdvajanjima za boračke kategorije, što je konkretan i mjerljiv rezultat. Iako medijski nenametljiv, u ovoj oblasti je isporučen jasan pomak. U resoru rada, odnosno radničkih prava uvijek ima prostora za pokretanje važnih tema. 

Denis Šulić – ministar trgovine i turizma
Vidljiv, pokreće kampanje poput zaštite domaće proizvodnje idruštveno odgovornih prodajnih lanaca, ali uz ozbiljan teret poput problema u Olimpijskom centru Jahorina i sl. Ta tema je zasjenila brojne druge aktivnosti i ostavila utisak resora koji reaguje, a ne upravlja.

Anđelka Kuzmić – ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede
Tehnički korektna, ali bez jačeg političkog nastupa. Naslijedila je otvorene probleme poput stanja u Šumama Srpske, a poljoprivreda takođe traži jasne strategije razvoja i zaštite proizvodnje. Resor funkcioniše, ali ne dominira.

Zlatan Klokić – ministar za evropske integracije i međunarodnu saradnju
Ograničena vidljivost, dijelom uslovljena prirodom resora, dijelom nedostatkom inicijative. Velik potencijal predstavništava Republike Srpske u inostranstvu još može da se iskoristi, ali uz transparentan rad.  

Vojin Mitrović – ministar privrede i preduzetništva
Prisutan, ali bez jasne vizije koja bi privredu postavila kao jedan od nosećih stubova Vlade.

Borivoje Golubović – ministar prosvjete i kulture
Jasno vidljiviji i aktivniji u odnosu na prethodnicu Željku Stojičić. Iako bez velikih iskoraka, utisak komunikacije i prisutnosti je značajno popravljen. Ipak, bez najave značajnijih reformi u obrazovanju, sektoru koji zahtijeva brže prilagođavanje tehnološkom razvoju, zaštiti djece na internetu, ili rad na promjenama u nastavnom planu i programu, kako bi se smanjio suvišan sadržaj. 

Kritična zona: propuštene šanse

Bojan Vipotnik – ministar građevinarstva, ekologije i prostornog uređenja
Pitanje Trgovske gore ostalo je bez dovoljno snažnog i vidljivog angažmana, osim načelnih poruka. Za resor koji pokriva ekologiju i prostor, to predstavlja ozbiljan propust i jasnu slabost u prvih 100 dana. 

Petar Đokić – ministar energetike i rudarstva
Resor od strateškog značaja, a politički gotovo nevidljiv. Bez vizije i inicijativa koje bi odgovarale težini oblasti koju vodi. Ogromni problemi u energetskom sektoru i resoru koji on vodi više od decenije. 

Senka Jujić – ministar uprave i lokalne samouprave
Jedan od sistemski najvažnijih resora, a istovremeno jedan od najpasivnijih. Odsustvo reformskih tema i javne komunikacije ostavlja utisak stagnacije.

Selma Čabrić – ministar porodice, omladine i sporta
Najslabiji učinak u Vladi. Potpuna nevidljivost, bez programa, bez inicijativa i bez rezultata. Resor koji traži energiju i društveni angažman ostao je bez sadržaja. 

Zaključak

Prvih sto dana Minićeve vlade pokazalo je jasnu podjelu na nosioce politike i one koji su ostali na margini. Ako se ovaj disbalans nastavi, rekonstrukcija Vlade neće biti pitanje političke volje, već potrebe. U politici, tišina bez rezultata nikada nije prolazna kategorija.