Analiza: Trideset godina nakon Dejtona – između lokalnih rješenja i političkih iluzija

Foto: Centralni portal

Dok zvaničnici Republike Srpske i hrvatski predstavnici dosljedno insistiraju na poštovanju izvornog Dejtona i ravnopravnosti tri konstitutivna naroda, bošnjački politički krugovi i dalje promovišu viziju „građanske BiH“ koja u praksi znači dominaciju većinskog naroda i urušavanje ustavnog poretka uspostavljenog mirovnim sporazumom.

Cvijanović: BiH nema stvarni suverenitet dok god stranac može nametati zakone

Srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović bila je jedan od najprepoznatljivijih glasova skupa, naglasivši da BiH poslije tri decenije i dalje funkcioniše kao „eksperiment međunarodne zajednice“.

Prema njenim riječima, BiH nema suverenitet onog trenutka kada visoki predstavnik, kao neizabrani stranac, može nametati zakone, mijenjati ustavne odnose i preglasavati volju demokratski izabranih institucija.

Cvijanović je podsjetila na ključnu činjenicu: u Ustavu BiH ne postoji nijedna odredba koja daje ovlaštenje da se nameću zakoni. Posljedica takve prakse jeste potpuno izobličen politički sistem – jedno piše u Ustavu, a sasvim drugo u svakodnevnoj praksi, gdje su desetine zakona donesene bez parlamentarne potvrde.

Posebno je upozorila na ulogu stranih sudija u Ustavnom sudu BiH, koji zajedno sa bošnjačkim sudijama čine stabilan glasački blok, stvarajući političke odluke pod maskom sudske arbitracije. Takav model, naglašava ona, ne postoji u demokratskim državama i direktno potkopava nezavisnost BiH.

Cvijanović je poručila da BiH može napredovati samo ako se vrati sebi – što znači ukidanje bonskih ovlaštenja, raspuštanje Savjeta za implementaciju mira i vraćanje nadležnosti lokalnim institucijama. Kao put naprijed navela je ozbiljan unutrašnji dijalog, uz smanjenje političkih apetita i uvažavanje kompromisnog karaktera Dejtona.

Grlić Radman: Belgija i Švajcarska kao modeli – a ne centralizacija koju zagovaraju iz Sarajeva

Hrvatski ministar inostranih poslova Gordan Grlić Radman u Zagrebu je vrlo jasno poručio da budućnost BiH mora počivati na poštovanju Dejtona i ravnopravnosti tri naroda. Prema njegovim riječima, svaki pokušaj centralizacije vodi novim tenzijama i udaljava zemlju od rješenja.

On je kao optimalne primjere naveo Belgiju i Švajcarsku – federacije ili konfederacije u kojima je identitetska ravnopravnost suštinski politički princip.

Hrvatski politički pristup ostao je dosljedno racionalan i usmjeren na dogovor. Za razliku od bošnjačkih političara koji insistiraju na konceptu „jedan čovjek – jedan glas“, hrvatska strana jasno poručuje da dominacija većine nije model za BiH i da takav sistem ne donosi stabilnost, nego produbljuje krizu. Lider HDZ BiH Dragan Čović podsjetio je da problemi hrvatskog naoroda u Federaciji BiH datiraju mnogo ranije, još od napada na bankarski sistem tzv. Herceg-Bosne i pokušaja da se umanji ekonomska moć Hrvata u tom entitetu. 

Američka administracija: Lokalna rješenja, a ne nametanja

Značajan element konferencije bila je poruka američke ambasadorke u Hrvatskoj, Nikol Megrou, koja je naglasila da zvanična politika SAD pod predsjednikom Donaldom Trampom podržava lokalne političke lidere i lokalna rješenja – a ne intervencije i pritiske.

Ona je posebno istakla konstruktivnu saradnju sa zvaničnicima Republike Srpske i poručila da budućnost BiH zavisi od političara koji imaju demokratski legitimitet među sva tri naroda.

U razgovoru sa ambasadorkom Megrou, Cvijanović je istakla dobre odnose sa novom administracijom, kao i podršku projektima od strateškog značaja, poput Južne interkonekcije.

Ovo je prvi put nakon dugo vremena da se američki stav približio zahtjevima RS i hrvatske strane – naglašavajući dijalog, kompromis i domaće dogovore, a ne pozicije međunarodnih protektora.

Konaković ponovo o „ruskom uticaju“, bez ponude realnih rješenja

Na suprotnoj strani, ministar spoljnih poslova BiH Elmedin Konaković najveći dio svog izlaganja potrošio je na političke optužbe prema SNSD-u i narativ o „ruskom uticaju“. Umjesto da doprinese raspravi o funkcionisanju BiH i reformi odnosa unutar zemlje, Konaković je ponovo akcenat prebacio na spoljne faktore, što je ocijenjeno kao politički ispražnjeno i suštinski neproduktivno.

Izostala je svaka ozbiljna refleksija o problemima koje stvara bošnjačka politika centralizacije, o političkom preglasavanju u institucijama BiH i o tome kako insistiranje na unitarnoj državi kontinuirano narušava odnose među narodima.

Primorac: Građanski model je nemoguć u BiH

Američki analitičar Maks Primorac bio je među najdirektnijim govornicima, ocjenjujući da su bonska ovlaštenja glavni generator odlaska stanovništva, disfunkcionalnosti institucija i rastuće etničke netrpeljivosti.

Primorac je jasno poručio da je ideja Bosne i Hercegovine kao građanske države – neostvariva. Koncept „jedan čovjek – jedan glas“ nije primjenjiv u složenoj zemlji kao što je BiH, a upravo zagovaranje tog modela, rekao je, jeste uzrok dubokih podjela.

Povratak izvoru ili nastavak iluzija?

Poslije konferencije u Zagrebu postalo je očigledno da se BiH nalazi na raskrsnici. Dok bošnjačka politika i dalje zagovara centralizaciju i model koji bi većinskom narodu dao prevagu, srpska i hrvatska strana ostaju čvrsto na poziciji da je jedino rješenje – povratak Dejtonu i ukidanje mehanizama spoljnog tutorstva.

Republika Srpska insistira na jasnom principu: suverenitet, ravnopravnost i unutrašnji dogovor. Bez toga BiH može postojati samo na papiru – ali ne i kao funkcionalna država.

Konferencija u Zagrebu pokazala je da međunarodna klima počinje da se mijenja, da se čuje više pragmatizma i više razumijevanja za složenu ustavnu arhitekturu Dejtona. Pitanje je samo hoće li bošnjački politički vrh to moći da prihvati – ili će nastaviti da gura zemlju u još dublje podjele.