Sve više Španaca pozitivno gleda na vladavinu fašističkog diktatora Franka, desničarske stranke u porastu

Foto: Agencije

Snimci Franca koji se "bori" protiv savremenih problema, a koji su generisani umjetnom inteligencijom, šire se društvenim mrežama, zajedno s revizionističkim historijskim lekcijama i noćnim klubovima koji puštaju remikse španske himne iz fašističke ere.

Anketa državne agencije CIS prošlog mjeseca pokazala je da više od petine Španaca smatra da je Francoova era bila "dobra" ili "vrlo dobra" za zemlju, u poređenju s 11,2 posto u sličnoj anketi iz 2000. godine.

U drugoj CIS-ovoj anketi iz jula, 17,3 posto Španaca uzrasta 18–24 godine izjavilo je da više preferira autoritarnu nego demokratsku vlast, skok od 10 poena u odnosu na 2009.

Španci su duboko podijeljeni duž lijevo-desnih linija oko toga kako se nositi s nasljeđem četiri decenije duge diktature koja je uslijedila nakon građanskog rata 1936. do 1939. godine, a završila se Francoovom smrću prije 50 godina.

Do sada demokratska Španija nije sprovela ozbiljnije suočavanje s prošlošću kao neke druge zemlje s traumatičnom historijom, poput Južnoafričke Republike s njenom Komisijom za istinu i pomirenje ili Čilea, koji je zatvarao generale iz vojne diktature.

Otkako je 2018. došla na vlast, socijalistička vlada premijera Pedra Sáncheza pojačala je napore: ekshumirala je posmrtne ostatke žrtava frankizma, proglasila mjesta represije "prostorima demokratskog sjećanja", uklonila simbole iz Francove ere iz javnog prostora te provodila kampanje o prednostima demokratije.

Konzervativna Narodna stranka (PP) i krajnje desničarska Vox osporavaju te mjere na sudu, nazivajući ih podjelačkim i pristrasnim jer se, kako tvrde, fokusiraju samo na žrtve jedne strane.

Nošena talasom bijesa zbog ustupaka separatističkim pokretima i povećanog broja migranata, krajnja desnica Vox gotovo je udvostručila svoj očekivani izborni rezultat od 2023. Namjera glasanja za Vox porasla je na rekordnih 18,9 posto do jula ove godine, dok ankete CIS-a također pokazuju da je podrška Voxu među mladima porasla s jednocifrenih vrijednosti 2019. na dvocifrene, posebno među muškarcima.

Branitelji diktatora tvrde da je život pod Francom bio pristupačniji u poređenju s današnjom stambenom i krizom troškova života, koja nesrazmjerno pogađa mlade Špance.

Međutim, svi ekonomski pokazatelji značajno su se poboljšali od Francoove smrti.

Oni također ističu Francoove javne radove, poput brana, bolnica i stanova, kao i njegovo suzbijanje širenja komunizma ili očuvanje jedinstva Španije, sada članice Evropske unije.

Historičari, međutim, navode da je Francoov režim pogubio desetine hiljada disidenata, upravljao ogromnom mrežom zatvora i logora prinudnog rada te mučio pritvorenike. Političke stranke, sindikati i regionalni separatistički pokreti bili su zabranjeni, dok je ženama bila potrebna dozvola muža ili oca za osnovne administrativne postupke. Cenzura i tajna policija sprovodile su Francoovu mješavinu španskog nacionalizma i ultrakatoličanstva. Milioni su otišli u egzil bježeći od represije i gladi.

Vlada u Madridu obećala je raspustiti Fondaciju Franco, neprofitnu organizaciju koju su osnovali simpatizeri pokojnog diktatora, ali se očekuje da će proces biti dug i konačno odlučen na sudu.

"Mogu je ugasiti i zabraniti, ali ideje nikada neće ugasiti. One će nastaviti da teku vremenom, tako da je to totalitarna mjera koja neće ničemu voditi", rekao je predsjednik fondacije Juan Chicharro za Reuters.

Chicharro je rekao da lijeva vlada često "poteže Francoovu kartu" kako bi skrenula pažnju s drugih problema.

Emilio Silva, koji vodi grupu za zastupanje žrtava frankizma, rekao je da Franco nikada nije zaista nestao.

"Frankizam ostaje u Španiji. Postoje stotine tragova. Franco je još uvijek sahranjen u grobnici plaćenoj mojim porezima", rekao je.