Ravnoteža vojne moći u Evropi se drastično mijenja: “Promjene su velike”

Foto: Agencije

Taj je dogovor sada prošlost, a uloge se dramatično mijenjaju. Dok se Njemačka sprema da postane vodeća vojna sila Evrope, politička ravnoteža na kontinentu se ljulja. Francuska se bori za očuvanje relevantnosti, dok u Poljskoj njemačko naoružavanje istovremeno budi duhove prošlosti i nadu da bi osovina Berlin-Varšava mogla postati najčvršći bedem protiv Rusije, piše Politico.

Očekivanja od Berlina su ogromna. “Gdje god da idem u svijetu, od Baltika do Azije, ljudi traže od Njemačke da preuzme više odgovornosti”, rekao je Christoph Schmid, njemački socijaldemokratski zastupnik u odbrambenom odboru Bundestaga. “Očekivanje je da će Njemačka konačno pojačati i uskladiti svoju ekonomsku težinu s odbrambenom moći.” Vizija Njemačke s najvećom evropskom vojskom, opremljenom najsavremenijom tehnologijom, daleko je od slike haotičnog Bundesvera koji je godinama bio predmet ismijavanja. Ta nova vojna moć, vezana uz političku i ekonomsku snagu, stvara dominantnu Njemačku kojoj će se ostatak Evrope morati prilagoditi.

Plan je da do 2029. godine Njemačka na odbranu troši 153 milijarde evra godišnje, što je oko 3,5 posto BDP-a i predstavlja najambicioznije vojno širenje zemlje od ujedinjenja. Poređenja radi, Francuska do 2030. planira dosegnuti potrošnju od oko 80 milijardi evra. Poljska pak već ove godine namjerava da potroši 44 milijarde evra, odnosno čak 4,7 posto BDP-a, najviše u NATO-u.

Ovaj tektonski poremećaj osjeća se i u Briselu. Jedan zvaničnik EU-a nazvao je promjenu u njemačkom vojnom potencijalu “telurijskom”, odnosno velikom, dok je drugi diplomata bio direktniji: “To je najvažnija stvar koja se trenutno događa na nivou EU-a.” Pitanje koje kruži hodnicima evropskih institucija jest koliko će njemačko jačanje zaista biti “evropsko”.

 Berlin gradi vojsku, ali prvenstveno za sebe

Odgovor se nazire u politici nabavke. Berlin se snažno opirao ideji da Evropska komisija dobije veća ovlaštenja u kupovini oružja i planira se oslanjati na nacionalne okvire, sistemski koristeći član 346 Ugovora o EU koji zemljama omogućuje da zaobiđu pravila tržišnog takmičenja i favorizuju domaće kompanije. Ovaj pristup “Njemačka na prvom mjestu” već se sprovodi u praksi.

Interni dokumenti o nabavki pokazuju da se Berlin sprema kroz Bundestag progurati odbrambene ugovore vrijedne 83 milijarde evra do kraja 2026. godine. To je tek početak, jer dugoročna “lista želja” Bundesvehra teži čak 377 milijardi evra. Znakovito je i kuda će taj novac ići. Manje od 10 posto novih ugovora odlazi američkim dobavljačima, što je preokret nakon godina u kojima je Vašington bio ključni partner. Gotovo sav ostatak ostaće u Evropi, a najveći dio u samoj Njemačkoj.

Nelagoda u Parizu

Ovakav razvoj događaja u Parizu se prati s mješavinom skepticizma i zabrinutosti. Uprkos naporima predsjednika Emanuela Makrona da poboljša odnose, nepovjerenje prema Berlinu u francuskim odbrambenim krugovima ostaje duboko ukorijenjeno. “To je negdje između opreza i osjećaja prijetnje”, rekao je jedan francuski odbrambeni zvaničnik. “Biće teško raditi s njima jer će biti izuzetno dominantni”.

Isti zvaničnik dodaje kako je njemačka industrijska i ekonomska moć jednako velika briga kao i samo naoružavanje. “Neće iti potrebno napasti Alsace i Moselle”, našalio se. “Mogu ih jednostavno kupiti.” Osim povijesne nelagode, Francuze muči i kakvu geopolitičku ulogu Berlin namjerava igrati. “Još je nejasno što Merz želi učiniti”, kazao je jedan europski diplomat. “Njemačka će morati preuzeti širu ulogu na međunarodnom nivou, ali je nejasno kako.”

Napetosti je dodatno produbio spor oko evropskog borbenog aviona sljedeće generacije (FCAS), projekta vrijednog 100 milijardi evra koji je trebalo da budu kruna francusko-njemačko-španske saradnje. Zbog kašnjenja i svađa oko podjele posla, Berlin već istražuje alternativne opcije, što alarmira Pariz. Za Francusku, FCAS je ključan politički projekat vezan uz njenu sposobnost nuklearnog odvraćanja. Éric Trappier, izvršni direktor kompanije Dassault Aviation, otvoreno je pitao francuske zastupnike: “Nisam protiv projekta, ali kada Njemačka kaže da će isključiti Francusku, zar vam to ne smeta?”

Varšava pozdravlja, ali s oprezom

Međutim, ne vide svi njemačko naoružavanje kao prijetnju. U Varšavi se na to gleda kao na nužan i zakašnjeli potez. “Poljska je postala sjajan svjetionik među NATO saveznicima u smislu vojne potrošnje”, rekao je Marek Magierowski, bivši poljski veleposlanik. “Posljedično, inzistiramo da i drugi partneri slijede taj primjer. Ali ako ozbiljno brinemo o kolektivnoj obrani, ne možemo stalno govoriti: ‘Molim vas, svi trošite više na obranu. Ali ne ti, Njemačka.’”

Sličan pragmatizam izražavaju i drugi poljski dužnosnici, no krvava prošlost baca dugu sjenu. “Gledajući povijest, situacija u kojoj bi Njemačka povezala svoju ekonomsku moć s vojnom snagom uvijek je izazivala strahove”, rekao je Paweł Zalewski, zamjenik poljskog ministra odbrane, dodajući da se njemački planovi moraju posmatrati u kontekstu jačanja svih evropskih vojski. Prema njegovim riječima, jačanje Njemačke prirodan je odgovor na signale iz Vašingtona o smanjenju američke prisutnosti u Evropi. “Glavne zemlje koje brane istočni bok biće Poljska i Njemačka”, istakao je.

Ipak, sjećanja na politiku bivše kancelarke Angele Merkel prema Rusiji teško blijede. “Sjećamo se i Merkelinog proruskog stava”, dodao je Zalewski. “Pozivamo Njemačku da pokaže koliko će snažno braniti međunarodni poredak protiv Rusije. Postoji potreba za stalnom provjerom. Ništa ne zaboravljamo.” Dodatnu zabrinutost izaziva jačanje krajnje desne Alternative za Njemačku (AfD). “Kada razmišljamo o AfD-u i hoće li oni moći doći na vlast… to je zabrinjavajuće”, rekao je jedan poljski zvaničnik. “AfD je pro-Putinovska i ima program koji govori o ponovnom sticanju neke poljske teritorije. Ne možemo otvoriti tu raspravu u Evropi.”

Težište moći seli se na istok

Sve zajedno, ubrzano jačanje Njemačke i podijeljene reakcije partnera potvrđuju da se evropsko težište moći pomiče prema istoku. Ekonomski motor kontinenta postaje i njegov vojno-industrijski pokretač, dok se Francuska drži svoje nuklearne karte, a Poljska izrasta u konvencionalnog teškaša na istočnom krilu NATO-a. Za Brisel, ovo preslagivanje je ključni test: može li EU taj zamah usmjeriti u zajedničke strukture ili će on samo produbiti odbrambenu fragmentaciju bloka?

Za sada se na poteze Berlina gleda kao na preuzimanje odgovornosti, a ne kao na pokušaj dominacije. Ipak, čak i pristalice priznaju da je razmjere promjene teško pojmiti. “Moglo bi biti zastrašujuće, bez sumnje”, zaključio je jedan diplomat EU-a. “Ali Njemačka ima koalicije. Ona je u EU-u i NATO-u – i mnogo toga se može dogoditi u međuvremenu”, prenosi Index.