Ekonomist: Sijeva antiamerička “žurka”

Foto: Agencije

Moguće da i dalje mislite kako je Vašington mjesto gdje se svjetski lideri sastaju da razgovaraju o globalnoj budućnosti, ili možda sjedište UN u Njujorku. Ali, suštinski, činjenica da ovih dana kineski lider Si Đinping dočekuje više od 20 predsjednika i premijera u svojoj zemlji, pokazuje da se budi jedna nova realnost.

Zvaničan razlog ovog okupljanja je samit Šangajske organizacije za saradnju (ŠOS) u Tjenđinu, nakon čega slijedi obeležavanje 80. godišnjice završetka Drugog svjetskog rata, uključujući i vojnu paradu na Trgu Tjenanmen, trećeg septembra.

Za predsjednika Sija ovo okupljanje ima mnogo dublje značenje. On tvrdi da ono pokazuje kako je Kina postala globalni lider i izvor stabilnosti i prosperiteta. Današnji izvor neizvjesnosti, po njegovim riječima, jesu Sjedinjene Države, koje pokreću trgovinske ratove sa gotovo svima i podrivaju čak i sopstvenu mrežu vojnih saveza i bezbjednosnih partnerstava.

Globalna koalicija

Spisak gostiju na ovom događanju je zaista impresivan. To je jedno od najvećih okupljanja autokratskih režima u novijoj istoriji, sa Vladimirom Putinom, Masudom Pezeškijanom i Aleksandrom Lukašenkom među prisutnima. Takođe, Kim Džong Un je iz Sjeverne Koreje doputovao oklopnim vozom, i to je njegova prva posjeta Kini od 2019. godine.

Još je upadljivije prisustvo lidera zemalja koje su posljednjih decenija bile više naklonjene Zapadu, uključujući Tursku, Egipat i Vijetnam. Najupečatljiviji je svakako dolazak indijskog premijera Narendre Modija, koji predstavlja jasan signal da se ta zemlja sve više udaljava od Amerike i približava Kini. To je uslijedilo nakon katastrofalnog poteza Donalda Trampa, koji je Indiju izdvojio namećući joj enormne carine, dok je istovremeno pružio podršku njenom rivalu Pakistanu, nakon sukoba u maju.

Tvrdnja predsjednika Sija da predvodi globalnu koaliciju sila skeptičnih prema Americi nije toliko neosnovana kao što se nekima može činiti. Kada je riječ o trgovini, gdje sve zemlje teže predvidljivosti, Sijeva samouvjerena izjava da njegova zemlja predstavlja sidro stabilnosti sada zvuči uvjerljivo – bar u relativnom smislu.

Kina je već najveći trgovinski partner za većinu njenih ovonedjeljnih gostiju, kao i za još stotinak drugih država širom svijeta. I dok administracija Donalda Trampa vodi kontinuiranu ekonomsku ofanzivu protiv svojih trgovinskih partnera, kineski „gresi“ merkantilizma i državnog kapitalizma djeluju kao sitnica.

Postoji i novootkriveno jedinstvo u suprotstavljanju sankcijama, uključujući i eksteritorijalnu prijetnju kojom Amerika prekida veze pojedinaca, kompanija i država sa finansijskim sistemom zasnovanim na dolaru i tehnološkim platformama. Nekada su se te mjere uglavnom koristile za izopštene države i odmetničke režime, a danas ih predsjednik Tramp primjenjuje sve manje obazrivo, bez jasnog pravnog postupka ili institucionalnog okvira.

Rusija, a sve više i Kina, već se udaljavaju od plaćanja u dolarima. Izgradnja pouzdanog i efikasnog alternativnog međunarodnog sistema djeluje kao zastrašujući, možda čak i nemoguć zadatak – naročito za režime koji ne poštuju vladavinu prava. Ipak, sve više država pokazuje interesovanje za istraživanje alternativa američkom dolarskom sistemu. Čak i Evropa promoviše „globalni evro“. Osim toga, sve manje zemalja će biti voljno da u ime Amerike sprovodi njene sankcije.

Novi poredak

Kada je riječ o vojnim pitanjima, to jedinstvo djeluje znatno manje uvjerljivo. Samo manji broj država, uglavnom autoritarnih režima, prisustvovaće paradi na Trgu Tjenanmen u Pekingu. Indija neće biti među njima, ona se protivi kineskom vojnom jačanju nakon sukoba na njihovoj zajedničkoj granici u Himalajima.

Ako autokrate ostanu dovoljno dugo na paradi, imaće i više nego dovoljno razloga za međusobna trvenja. Kineske komšije će posmatrati najnovije projektile i naoružanje dugog dometa Narodnooslobodilačke armije s prilično mješovitim osjećanjima. Ipak, bezbjednosna saradnja između autoritarnih režima sve više se produbljuje. Rusija i Sjeverna Koreja rade na razvoju svemirskih i satelitskih sistema. Takođe, u zamjenu za kinesku podršku u vezi sa Ukrajinom, vjeruje se da Rusija Pekingu nudi sve više osjetljivih vojnih tehnologija – uključujući pogonske sisteme za podmornice i sisteme protivraketne odbrane.

Najslabija tačka u kampanji predsjednika Sija tiče se međunarodnih institucija i pravila. On je izjavio kako je „globalno upravljanje stiglo na novu raskrsnicu“. Državni mediji predlažu da Kina sarađuje sa „istomišljenicima u odlučnoj zaštiti ciljeva i načela Povelje UN, i u izgradnji pravednijeg i ravnopravnijeg sistema globalnog upravljanja“.

Iako su ove poruke obavijene jezikom multilateralizma, u stvarnosti se radi o šifrovanim porukama za svjetski poredak naklonjen Kini – u kome velike sile, uključujući i Narodnu Republiku, dominiraju unutar svojih sfera uticaja i time uživaju veća prava od manjih država. Međutim, mali broj zemalja u Aziji želi region kojim dominira Kina.

Nisu svi učesnici velikog skupa predsjednika Sija saglasni oko svih pitanja. ŠOS je daleko od saveza nalik NATO-u. Osim zajedničkog imenitelja, a to je protivljenje ili nelagoda prema Americi pod vođstvom Donalda Trampa, ove zemlje često imaju mnoštvo razlika.

Ipak, okupljanje različitih strana sa suprotstavljenim interesima nije znak slabosti. Upravo je to sposobnost koja je svojstvena samo svjetskim silama. Sam prizor Kine kako usmjerava dobar dio svijeta kroz Tjenđin i Peking bio je nezamisliv prije svega pet godina. Spisak gostiju predsjednika Sija ne pokazuje da Kina već upravlja novim svjetskim poretkom, ali jasno ukazuje na to koliku štetu Donald Tramp nanosi interesima Sjedinjenih Država, prenosi Standard.rs.