Zašto je Tarantino nazvao Gereta Edvardsa "Gospodin Ljubičasti"?

Foto: Printscreen

Debitantski film Kventina Tarantina koji je revolucionizovao nezavisnu kinematografiju takođe je jedan od onih filmova u koje se ne možete ne zaljubiti prvi put kad ga vidite.

Zapravo, prema Edvardsovoj priči, film je možda počeo i prije toga - kada je postojao samo u mislima kao nekoliko isječaka u seriji BBC-jevih recenzija filmskog kritičara Berija Normana. U to vrijeme, Edvards je imao 16 godina i već je bio očaran. Odlazak u kino samo je potvrdio slavu za koju je već znao da dolazi.

"Nisam bio obrazovan u svjetskoj kinematografiji i mnogim eksploatacijskim filmovima kojima je Kventin Tarantino bio inspirisan", objašnjava Edvards dok posjećuje studio Den of Geek. "Otvorilo mi je vrata vrsti filmskog stvaralaštva koju sam jednostavno ignorisao kao obožavalac blokbastera poput 'Ratova zvijezda' i Spilberga." Po njegovoj procjeni, "Ulični psi" čak drže "najviši rezultat" za film koji je najviše puta gledao u kinu sa čak sedam pregleda.

Prije svega toga, Edvards je bio klinac u devedesetima prošlog vijeka koji je bio oduševljen Tarantinovim prvim filmom. To se pokazalo i slučajnim jer je prije nego što je postao profesionalni filmaš imao je priliku upoznati Kventina u sudbonosnom susretu gdje će mladi Edvards biti kršten u "Gospodin Ljubičasti".

Ime bi trebalo biti poznato svima koji su gledali "Ulične pse", film u kojem se grupa profesionalnih kriminalaca okuplja kako bi obavili posao. U filmu ih se mudro podstiče da ne dijele svoja prava imena, pa umjesto toga koriste pseudonime u bojama: Gospodin Narandžasti i Gospodin Bijeli, Gospodin Smeđi i Gospodin Plavi, a onda naravno tu je i Gospodin Ružičasti - nadimak kojim se Stiv Bušemijev lik bori svim silama da ga ne prozivaju.

"Zašto sam ja gospodin Ružičasti?" Bušemi se buni. "Zašto ne gospodin Ljubičasti? To mi zvuči dobro." Šefov mrzovoljni odgovor je da ne može biti gospodin Ljubičasti. Postoji neki tip na drugom poslu koji je već gospodin Ljubičasti.

I neko vrijeme, u Edvardsovoj mladoj glavi, on je bio taj drugi tip. Barem je to bila jedna stvar koju je naučio iz susreta s Tarantinom na filmskom festivalu u Notingemu dok je bio na univerzitetu. U to vrijeme, Tarantino je došao u grad kako bi prikazao svoj još uvijek gotovo zabranjeni film "Reservoir fruit" u Velikoj Britaniji, ali se takođe motao po kafićima, čavrljao i gledao sve i svašta s hrpom filmskih štrebera - uključujući Edvardsa i njegove prijatelje.

Nakon projekcije, vidio je Tarantina još jednom tog vikenda: na režiserovom Q&A intervjuu za "Reservoir Dogs". To je ujedno bila prilika da dobije još jedan potpis.

"Kupio sam poster i stavio ga pred Tarantina je potpisivao stvari, pa sam rekao: 'Već sam dobio nešto što si potpisao 'za Gereta', pa sam se pitao možeš li napisati nešto drugo?' Pa je napisao 'gospodinu Ljubičastom, tj. Geretu'. A ja sam rekao 'Službeno sam gospodin Ljubičasti'!"

Sljedećih 20 godina Edvardsovog života, poster na kojem ga je Tarantino krstio ka Gospodina Ljubičastog zauzimao je uokvireno počasno mjesto u njegovoj spavaćoj sobi, navodi "DenOfGeek".