U Srbiji je lijepa žena „riba“ i „avion“, u Rusiji „junica“, a u Argentini "kamion"

Izvor: Centralni Portal

Pregled dana, Magazin 25.05.2023, 11:32

Iako mislimo da smo postigle veliki uspjeh u emancipaciji i da sada imamo prava o kojima naše prabake i čukunbake nisu mogle ni da sanjaju, samo smo donekle u pravu. Koliko su zapravo žene bile tlačene i ponižavane kroz istoriju i kako je žena predstavljena u današnjem društvu najbolje opisuje jezik. Svaki za sebe nosi duh jedne nacije, ali ono što mene brine, da li je taj duh zapravo muškog roda? Nekako mi se čini da svi ti epiteti proističu iz muškog pogleda na svijet.

U Srbiji je lijepa žena „riba“ i „avion“, u Rusiji „junica“, a u Argentini "kamion"
Foto: Agencije

Ako pogledamo da je i dan danas opis žene vrlo usko povezan sa njenom sposobnošću da rađa i doji, te su vrlo često nazvane kravama (muzarama), kozama, ovcama, kokoškama, naša slika u duštvu je zapravo i dalje ista: u prvom planu je žensko tijelo koje ima sposobnost da proizvede drugo živo biće. A upravo to što možemo da rađamo daje nam određenu premoć u odnosu na mušku populaciju, nažalost vjerovatno je iz tog razloga žena toliko i nipodoštavana.

Ipak žensko tijelo i ljepota bili su glavni motiv zbog kojih su se vodili ratovi i pili smrtonosni otrovi, od Jelene Trojanske, Tristana i Izolde, preko Romea i Julije do Napoleona i njegove Džozefine, vidimo da je ženska ljepota ipak sila nad silama koju rijetko koja riječ može skroz osporiti. U srpskom ih je pregršt, od naravno animalnih do riječi koje izražavaju prevozna sredstva ili oružje, imamo jedan širok spektar koji nam je u službi kada opisujemo privlačnu djevojku ili ženu.

Pa tako i Milena Dravić u filmu Laf u srcu dok se uvlači u uske farmerke kaže: Hoću da budem mačka! I na duhovit način nam kaže da je to stav koji treba da zauzmemo i odišemo samopoudzanjem. Jezik se mijenja svakodnevno, ne možemo preko noći smisliti riječ za definiciju s početka, ali možda ako prihvatimo same sebe kao seksepilne i privlačne, umjesto što se toga stidimo i skrivamo kao kakvu sramotu, možda se tada i jezik okrene u našu korist i izbriše sliku o nama kao „nosiljama“ koja se uz milion promjena o ženskim pravima, jedina vijekovima ne mijenja.

Ali da nismo jedini dokazuju i drugi jezici koji nam pokazuju istu situaciju. Bomba, avion, krava, koza – jednom riječju žena.

I dok je u Srbiji ta prelijepa žena za kojom se svi okreću riba, mačka, dobra pi*ka, avion, u Španiji će za nju reći „mamica“ (mamacita) ili pak „zastavnica“ (mujer de bandera, žena koja nosi zastavu), dok će u Argentini doviknuti „kobilo“ ili „kamion si, bre“.

Možda su nam najbliskiji engleski slengovi koji se i kod nas vrlo često koriste, pa će se za ženu koju smatramo seksepilnom reći „she’s foxy“ (lisica je), a jači pol je smislio i vrlo slikovite nazive za one žene koje ih svojom pojavom ošamute (a stunner), zdrobe (a smasher) ili bukvalno nokautiraju (a knockout ) jer ipak boks odnosno sport zadržava prvo mjesto na njihovoj ljubavnoj listi.

Da su Francuskinje možda i najljepše žene na svijetu potvrđuje i veliki broj epiteta koji ide njima u korist u ovom jeziku. Na njihovoj figuri, uz obilje sireva i vina, zavide im svi, pa su tako često nazvane loute (vidra) jer se smatraju vitkim i gipkim. A pored čuvenog femme fatale (fatalna žena) Francuzi će često za zanosne ljepotice reći da su canon (top), dok će u Maroku žene koje smatraju gracioznim uporediti sa gazelle (gazelama). Među mlađima je zastupljen šatrovački način govora te je od riječi femme (žena) u upotrebi najčešće „meuf“, kao i poussin chaud (vruće pile), kao ekvivalent engleskom hot chick. Ali jedno od najzanimljivijih je une belle gosse (lijepo dete), što se zapravo upotrebljava da opiše zgodnu djevojku.

Da Italijanima ne manjka humora ni kad hvale svoje zanosne ljepotice, govore i epiteti: topa i fregna (u bukvalnom prevodu vulva), bona (bejbe), ali da paradajz toliko vole i da ga ne koriste samo za picu govori i izraz „anche patata“ (kao paradajz) – zamislite kako Italijani izgovaraju uz poznati pokret prstima.

Turci i Grci su sve ovo sveli na malo jednostavnije izraze. Kada govore o svojim ženama, ljubavnicama, dušama i „ptičicama“, zanimljivo je da Turci upotrebljavaju riječ „manita“ (čovjek), dok se Grci vrlo često ne bi usudili da kažu u lice ženama da su „gomena“ – pile.

A da među Kinezima i dalje i te kako vlada klasno uređenje govore i načini na koje opisuju žene. Pored riječi yuan što znači lijepa žena, razvijena je nekolicina imenica uz različite prefikse koje žene smatraju uvredljivim, a izražavaju da li su doktorke, filantropi, umjetnice ili raspuštenice.

Pokušavam da zamislim kako Ruskinje kada se srede, lijepe i mirišljave, reaguju na kompliment тёлка (moja junice) ili цыпочка (pilence).

A vjerujem da Šveđani izbjegavaju da bar u lice kažu svojim ženama da su riblji otrov (en kalaspingla) dok je vjerovatno dosta lakše da im kažu da su slatke kao najljepša poslastica (en goding).

Nemci su možda bukvalno shvatili da su i žene ljudi od krvi mesa, te često umiju da im tepaju kako su kriške (mesa), odnosno Schnitte, ili se možda osjećaju kao na lancu pa odatle potiče naziv Schnalle (kopča), mada ima i onih koji mi djeluju kao da su ih muškarci smislili u lovu: Schnecke (zečica) i Täubchen (golubica)..

Na gegijskom dijalektu albanskog jezika, može se čuti çika – u značenju djevojka, a nekad i riba. Dok Danci umjesto čisto „ribo“ vole da budu specifični – „haringa (sild). Sjetimo se ovde one naše ružne, pogrdne – je*be se kao štuka.

Na slovačkom će dobru ribu često osloviti sa kočka ili fešanda, a naše cica maca je kod njih jednostavno cica, dok djevojke koji su pravi „komad“ nazivaju kus. Ipak ne bi bilo dobro da vam kažu da ste „ribana“ (umišljena).


Podijelite vijest: