Vrtić u Beogradu je ukinuo poklone vaspitačicama, uslijedio haos

Foto: ilustracija

Pojedini beogradski vrtići odlučili su da ukinu tradiciju kupovine poklona vaspitačicama za Osmi mart od strane roditelja, što je izazvalo burne reakcije u pojedinim roditeljskim grupama. 

Sprovedena je anketa na ovu temu i ovou su odgovori. 

„Ne treba da se ukine ali neke stvari su postale… Meni je toliko suludo da se kupuju torbice tipa luji viton i tako skupe markirane stvari… zna se šta je simbolika 8. marta CVIJEĆE.. svakako treba kupiti ružu, karanfil … Kao znak pažnje a ne poklone od 10.000 bolje donirati za bolesnu djecu.“

Mnogi roditelji su se složili da se sa poklonima često preteruje i da vaspitačicama ne treba kupovati skup nakit i kožne torbe.

„Mali znak pažnje nije sporan. U zadnje vrijeme se pretjeruje skoro u svemu, pa i poklonima. Govorim iz ugla jednog roditelja.“

„Baš se preteruje! Nekada se nosila po jedna ruža, a sad te zlatne minđuše, narukvice, svakojakve džidžu midže…čemu to. Neka djeca nemaju mogućnost svojoj majci da kupe nešto, a da daju novac za vaspitačice, učiteljice itd…“

„Dovoljna je jedna ruža, sve to povlači jedno drugo ovamo se žale kako im nevaljaju vaspitači, učiteljice, nastavnici a onda se polomiše šta će im kupiti kao znate pa znak pažnje!!!“

„Bilo bi ljepše da djeca prave nešto kući svojeručno, barem da crtaju nešto, i to bi bilo naprimer meni lično lepše i dragocenije nego bilo šta kupovno“

„Svako ko ima potrebu da pokloni neka kupi djetetu ružu ili karanfil i odnese. Počeli su i roditelji da pretjeruju sa poklonima nakit, original sat ili torba i slično.“

„Iz jedne škole su kupili učiteljici bicikli. Druga učiteljica se žalila kako ima malo đaka u razredu i ne dobija tako skupe poklone. Pa gospođo draga imaš platu pa kupi sebi. Sram te bilo. Nisu djeca dužna ništa da ti kupe. To je samo dobra volja.“

„Nek se donira za liječenje djece umjesto poklona.“

„Ja sam za da se ukinu pokloni kao pokloni… Znak pažnje bobonjera ili čestitka pored buketa cvijeća su sasvim u redu kao znak pažnje i to mi je ok. Ali kupovati servise narukvice razne vaučere od po 20000 dinara u neki parfimerijama ili prodavnicama je pretjerivanje“

U odgovorima je bilo i onih roditelja koji smatraju da je darivanje najnormanija stvar i da vaspitačice zaslužuju poklon.

„Vaspitačice su jako važne osobe u našem društvu, a pritom jako malo plaćene za posao koji rade sa ljubavlju čuvajući našu djecu i unuke…. mali znak pažnje i zahvalnosti povodom dana žena ne treba dovoditi u pitanje.“

„Jadna djeca roditelja kojima je žao da daju 100 din jednom godišnje za nekog ko im vaspita i čuva djecu i da ih pritom ne uče kako je lijepo nekom pokloniti znak pažnje. Tužno i jadno.“

„Sve je počelo da nam smeta. Smetaju nam simbolična obilježavanja. Bože gdje su rasle te generacije koje su vaspitačicama poklanjale a sad povilenile ovoliko. Sve što je lijepo odbacujemo.“

„Mislim da te vaspitačice zaslužuju godišnje jedan poklon, mali znak pažnje. Ne bi niko propao za 100-200dinara, ipak se brinu o toj dječici.“

„Svake godine isto blaćenje žena koje rade u obdaništima ili školama. Ispada da su krive sto su tog roda pa podliježu prazniku zvanom 8. mart. Čitam komentar u kome se predlaže da promijene posao ako im se ne sviđa odluka o ukidanju poklona. Pitam se jesmo li zaista dotakli dno ili još ima mjesta za propadanje?“

„Ja lično nemam ništa protiv toga, nešto simbolično je ok.“

„Mi smo skupili po 1000 dinara i vaspitačicama i svima u vrtiću koji rade kupili po buket cvijeća i vaspitačicama bombonjere. To je lijep znak pažnje i zahvalnost što brinu o našoj djeci.“

„Ja lično kao djevojčica sam sa radošću isčekivala 8. mart da mojoj učiteljici poklonim karanfil i da dobijem priliku da joj pokažem zahvalnost!“

„Prosvetni radnici i vaspitači ulažu ogrman trud svakodnevno, da bi obrazovali preko sto učenika dnevno. To rade jer vole svoj posao i naravno primaju platu za to. Za 23 godine rada u dva kolektiva nisam čula da bilo ko očekuje bilo kakav poklon. Sasvim je jasno da to deca i roditelji svojom voljom. Zato mi nije jasno čemu ovakve polemike???!!! Mi ni od koga ne tražimo ništa.

Nisam razredni starešina, a bila sam. Nikada nisam, dobila nikakve poklone, sem cveta ili buketa i drago mi je zbog toga. Doduše, od jedne generacije sam dobila figuru Oskara, što je za mene bilo divno. Ne želim da me iko, a posebno učenici poštuju na taj način i samo tog dana. Većina mojih koleginica razmišljanja na sličan način. Nemojte zarad nekolicine raskalašnih roditelja, koji žele da se dokažu ili dodvore nekome osuđivati sve prosvetne radnike.

Ako vam je to najveći problem, blago vama! Mislim da bi bilo korisnije pozabaviti se vaspitanjem i ponašanjem dece, koja iste te prosvetne radnike i drugove maltretiraju svakodnevno.“

„Poklon ne mora da bude skup i niko nikoga ne može da natera da da više para nego što želi. Sve je stvar dogovora. Poklon može biti i neka sitnica. A lepo je da generacije koje rastu i dolaze imaju osećaj za poštovanje i praznike.“

„Ne, ne treba ukinuti, to je znak pažnje. One čuvaju i brinu o našoj djeci.“

„Ako je nekome teret ne treba ništa, u pravu su, cvijeće se daje iz poštovanja i naklonosti.“