LAJBAH: Odbili smo primamljivu ponudu iz Rusije, bila je previše perverzna – čak i za nas

Foto: Printscreen

Kultni bend Lajbah trebalo je da nastupa u Kijevu, ali je nastup otkazan jer je sama najava svirke izazvala previše kontroverznih reakcija u toj zemlji. Prihodi od koncerta pod nazivom „Eurovision“ – što je glavna referenca na činjenicu da se Evrovizija, na kojoj je 2022. pobijedila upravo Ukrajina, ove godine neće održati u toj zemlji, već u Liverpulu – bili bi uplaćeni u humanitarne svrhe.

Mediji su prenijeli kako se od Lajbaha kategorički zahtijevalo da eksplicitno kaže kako su svi Rusi loši, a sva ruska umjetnost bezvrijedna, na šta oni nisu mogli da pristanu. Ukrajinci su, objasnio je organizator, „bili podijeljeni zbog tvrdnji Lajbaha da je trenutni rat geopolitički sukob između Rusije i SAD-a na teritoriji Ukrajine“. Bend je tad saopštio kako su „od prvih dana ruske agresije na Ukrajinu zauzeli nedvosmislen stav“ ponavljajući kako u modernom društvu nema mjesta ratu.

Upitani o sve jačoj „cancel“ kulturi, članovi popularnog benda rekli su za Jutarnji.hr da je sve u vezi tog fenomena „vrlo inspirativno“ i da oni koji odluče da se bave umjetničkom djelatnošću moraju biti spremni na žrtvu za „više i plemenite ciljeve“.

– Umjetnost nije samo igra i zabava, ona je i rat, a u rat se mora ući pripremljen i sa spoznajom da možete biti i gadno poraženi. Zato je pobjeda, ako je osvojite, utoliko slađa i opravdanija. Vrlo nam je zabavno što se taj fenomen “otkaza” sad događa i na demokratskom i tolerantnom Zapadu, a ne samo u Sjevernoj Koreji, Iranu i – recimo – Rusiji. Inače, na Zapadu uopšte postoji nekoliko sofisticiranih, ali i brutalnih načina da se onesposobi problematičan umjetnik. Sve to umjetnosti samo treba dati dodatan smisao i podsticaj. Najdosadnija i najnezanimljivija umjetnost je ona koja je prihvaćena opštim konsenzusom ili koju preferira i promoviše neka elitistička savremena umjetnička, galerijska i muzejska scena. Kad sami naiđemo na kulturu otkaza – otkazujemo je, zaobilazimo i napadamo s leđa. Uostalom, umjetnost je za nas fanatizam koji zahtijeva diplomatiju – ocijenili su iz Lajbaha.

Kultni slovenački bend nastupao je u ratnom Sarajevu 1995, gostovali su u Sjevernoj Koreji, Izraelu, snimili album povodom 70. godišnjice Varšavskog ustanka, planiraju da predstave projekt “Alamut“ u Iranu…, a na pitanje u kom smislu sa ih ta iskustva obogatila, istakli su da su uvijek nastupali gdje su htjeli, ali da nikada nisu željeli da njihov koncert bude iskorišćen za jeftinu političku propagandu, “iako je to u današnje vrijeme jako teško izbjeći”:

– Svakim pojavljivanjem na dodjeli holivudskih Oskara ili Super Bolu, na primjer, umjetnici takođe šire američku političku propagandu. Isto ili još više, naravno, vrijedi i za Evroviziju, s time da je Evrovizija malo nevinija!

Govoreći o tome da li bi nastupali u Rusiji i da li može kultura u ovakvima okolnostima sprečiti nametanje kolektivne krivice celom narodu, naveli su da je teško o tome govoriti ali su podsetili da su zbog vojnog napada na Ukrajinu, do daljeg otkazali sve koncerte u Rusiji.

– Isto bismo uradili u Americi da je, recimo, Amerika fizički napala Severnu Koreju ili Iran ili Hrvatsku. Nedavno smo, na primer, dobili vrlo primamljivu ponudu da ponovno nastupimo u Rusiji, ali odbili smo je, činila nam se previše perverznom, čak i za Lajbah. No, ako bismo smatrali da su ponuda i kontekst nastupa prikladni, možda bismo i izveli taj koncert. Međutim, činjenica je da je trenutna klima u Rusiji vrlo nezdrava i depresivna, a prava civilnog društva uveliko su ugrožena. Naša ‘posebna operacija‘ s koncertom u takvom kontekstu mogla bi delovati konstruktivno i oslobađajuće, ali možda i ne bi – iskreni su članovi.

Upitani šta za njih znači pojam rodoljublje i plaši li ih bujanje nacionalizma i totalitarizma u svijetu, priznaju da ako za nešto mogu da kažu da su stručnjaci, onda su definitivno stručnjaci za totalitarizam, pa ih “ne čudi što je opet tako živ i aktuelan”.

– Totalitarizam pod maskom demokratije i slobodnog društva danas je prisutniji više nego ikad, a u Orvelovoj poznatoj distopičnoj sintagmi “Rat je mir. Sloboda je ropstvo. Neznanje je moć” distopije više nema. Bernard Shaw kaže kako je rodoljublje “uvjerenje da je tvoja zemlja superiornija od svih drugih jer si u njoj rođen”, što je veoma tačno, ali pravo rodoljublje zapravo je uvrnuto; tvoja zemlja nije superiornija od svih ostalih, pa makar u njoj nisi rođen. Niti je zemlja zaista tvoja, a ni uvjerenje. Ali rodoljublje je još uvijek tu i tvrdokorno je utkano u mozak – istakli su i dodali:

– Nacionalizam je, naravno, prvenstveno rezultat straha od prijetnji i zamki koje donosi agresivni, globalni kapitalizam. Tad upomoć zovemo naciju, za koju vjerujemo da joj genetski pripadamo. Ali, nacija nas posjeduje onoliko koliko smo toj naciji pripadni, koliko vjerujemo u nju. Danas je u biti paradoksalno da je kapital taj koji određuje naš primarni identitet. Pravom, efektnom, modernom totalitarnom režimu danas rodoljublje zapravo uopšte nije ni potrebno za svoje održavanje. U nekom smislu žurimo prema zamračenosti srednjeg vijeka koristeći društvene medije i alate 21. vijeka. U kontekstu tih globalnih sistema klasično je državno rodoljublje zapravo antiglobalistički arhaizam, koji pokušava zadržati eksploatacijsku moć vladajućih elita u okviru svojih državnih, ekonomskih ili kulturnih interesnih granica.