Bivša teniska zvijezda na meti uvreda zbog kilograma

„Lijepo je vidjeti te Jelena, nismo se dugo vidjeli", kaže nasmijani Novak Đoković poslije još jedne pobjede na Australijan openu, prvom grend slemu sezone.

Foto: Instagram

Pred njim je Jelena Dokić, nekadašnja četvrta teniserka svijeta, koja je tokom bogate karijere branila boje i Australije i Jugoslavije.

„Da li znaš kada smo se prvi put ovde vidjeli?", upitala ga je Dokić i njih dvoje su veselo ćaskali nekooliko minuta, analizirajući meč i evocirajući uspomene.

Video snimak razgovora završio je na internetu, gde su mnogi vređali i ismevali Dokić zbog kilaže.

U jednom komentaru joj neko poručuje da „smanji slatkiše", a u drugom da je „pojela sve baklave".

„Vi koji to radite ste jednostavno zli, loši, podli i neuki ljudi", napisala je potom Dokić na društvenim mrežama.

„Ja mogu da uđem u formu i uradiću to zbog sebe i mog zdravlja, ali vi nećete postati bolji ljudi... Kilaža se može promijeniti, ali zli ljudi će ostati zli ljudi", dodala je.

Ivana Jakšić, psihološkinja sa Fakulteta političkih nauka, kaže je prirodno da se ljudi suočeni sa takvim komentarima o izgledu ne osjećaju dobro.

Oni, dodaje, mogu da budu vrlo toksični za mentalno zdravlje.

„Koliko negativno ćemo reagovati zavisi od snage našeg samopoštovanja - što se mi osjećamo bolje povodom sebe, naša emocionalna reakcija će biti manje bolna", navodi Jakšić za BBC.

Ipak, kako kaže, i pojedinci sa vrlo pozitivnom slikom o sebi mogu se naći u bolnoj situaciji.

„Nekada prosto nemamo mentalni kapacitet da uložimo dodatni napor i podsjetimo sebe da vrijedimo - na primjer, kada smo pod stresom, umorni ili preplavljeni drugim brigama.

„Takođe, nijedna osoba prosto ne može da podnese neograničenu količinu negativnih komentara."

Iako je imala veoma uspješnu tenisku karijeru u kojoj je stigla i do polufinala Vimbldona, život Jelene Dokić često nije bio nimalo lak.

Više puta je izjavljivala da ju je otac Damir Dokić - koji joj je dugo bio i trener - „tukao do besvijesti" i godinama zlostavljao, zbog čega je pomišljala i o samoubistvu.

U julu 2022. godine na Instagramu podijelila i da je u aprilu te godine umalo izvršila samoubistvo skokom sa 26. sprata zgrade.

Posljednjih godina je imala i zdravstvenih problema sa štitnom žlijezdom.

Šta su posljedice ismijavanja zbog tijela i težine?

Dokić je na Instagramu podijelila fotografije nekoliko komentara koje je dobila.

„Upravo sam vidio Jelenu Dokić kako radi intervju za Australijan open. Šta ti se desilo kog đavola? Moraš da smanjiš malo grickalice", glasio je jedan.

Dokić navodi da je slične poruke dobila iz čitavog svijeta, a „posebno iz Srbije", kao i da su to često bile žene.

Jakšić kaže da je fetšejming tako bolan zato što „kršenje bilo koje norme, u ovom slučaju vrlo snažne norme o fizičkom izgledu, aktivira strah od društvenog odbacivanja".

„Potreba za pripadanjem je jedan od najsnažnijih ljudskih motiva", navodi kratko.

Ona objašnjava da je osnova negativnih komentara po pitanju težine u procesu socijalne kategorizacije.

Kako navodi, ljudi imaju prirodnu sklonost da druge kategorizuju u grupe, a najsnažnije su na osnovu fizičkih atributa - pola, rase, ili u ovom slučaju kilaže.

„Kada ih kategorizujemo naš um im već pridaje neke osobine koje smo tokom socijalizacije usvojili kao stereotipe toj grupi, a stereotipi o gojaznim osobama su dominantno negativni", kaže.

Međutim, neće svi ljudi učestvovati u vređanju ljudi preko interneta.

„Ukoliko niste zadovoljni sobom, bićete skloniji da negativno opažate i kritikujete druge i na taj način pokušavate da podignete ličnu vrijednost ", kaže Jakšić.

„Suštinski, osjećate će se bolje ukoliko drugima uputite negativan komentar."

A zbog čega je toliko toga na društvenim mrežama?

„Prije svega zbog osjećaja anonimnosti, jer je umanjen osjećaj lične odgovornosti za izgovoreno", navodi Jakšić.

„Osoba koju kritikujemo je pritom tamo negdje na ekranu i mi zbog toga gubimo iz vida da je riječ o ljudskom biću koje osjeća i koje takvi komentari mogu da povrijede."

Ko je Jelena Dokić?

Rođena je 1983. godine u Osijeku, hrvatskom gradu koji je u to vrijeme bio dio Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ).

Po početku rata u Jugoslaviji, njena porodica prvo prelazi u Sombor, grad na sjeveru Srbije, a potom i u Australiju.

Od malena se bavila tenisom i jako brzo je napravila velike uspjehe.

Sa samo 16 godina je na Vimbldonu 1999. pobijedila Martinu Hingis, što je bio jedini put u istoriji da je prva teniserka svijeta izgubila od kvalifikantkinje.

Dokić je na tom turniru stigla do četvrtfinala, koja ima ukupno tri, uz jedno polufinale 2000. godine.

Na Rolan Garosu ima četvrtfinale iz 2002, kao i na Australijan openu iz 2009. godine.

U novembru 2000. godine Dokić je prešla da igra za Saveznu Republiku Jugoslaviju (SRJ), kada je bila jedna od najpopularnijih sportistkinja u čitavoj zemlji.

Za SRJ je, kako je navela, prešla da igra na nagovor oca Damira.

Sve to je trajalo do 2005. godine, od kada je ponovo igrala za Australiju, a karijeru je završila 2014. godine.

„Toliko o tome da žene podržavaju žene", napisala je.

Ona navodi da su bodišejming i fetšejming - ismijavanje nekoga zbog tijela i težine - u satima poslije intervjua sa Đokovićem „bili nevjerovatni".

U prvom koji je okačila je poruka nepoznate osobe da „nije fer da joj kit poput Jelene Dokić oduzima radost od gledanja tenisa", kao i da zbog nje promijeni kanal.

Dokić to naziva „zlom".

„Ne postoji druga riječ za to. Odvratno. Ljude bi trebalo da bude sramota.

„A najčešći komentar je bio 'šta joj se desilo, tako je velika' - reći ću vam šta se desilo, tražim način da preživim i da se borim.

„I zaista nije važno šta radim i šta se desilo, jer veličina ne bi trebalo da bude bitna, već da li je neko dobar čovjek, što ovi ljudi očigledno nisu."

Odnos sa ocem

Dokić je važila za velikog talenta koji nije u potpunosti ispunio potencijal.

Jedan od razloga za to mnogi vide u odnosu sa ocem Damirom, o čemu su mediji pisali tokom čitave njene karijere.

I taj odnos je rijetko bio dobar.

U kasnijim intervjuima, Dokić je često pričala kako ju je otac zlostavljao.

„Bilo je trenutaka kada sam, zbog okrutnosti oca, umalo izvršila samoubistvo", navela je 2020. godine u intervjuu za britanski Telegraf.

'Sve je mutno. Sve je mračno. Bez tona, bez slike'

Dokić se godinama borila i protiv depresije, a u junu 2022. objavila je da je bila na korak od toga da sebi oduzme život skokom sa 26. sprata zagrade.

„Nikada neću zaboraviti taj dan. Sve je mutno. Sve je mračno. Bez tona, bez slike, ništa nema smisla... Samo suze, tuga, depresija, anksioznost i bol", napisala je.

„Posljednjih šest mjeseci je bilo teško. Stalno plakanje svuda, od skrivanja u kupatilu na poslu da obrišem suze da to niko ne vidi, do nezaustavljivog plača kod kuće u moja četiri zida, bilo je nepodnošljivo.

„Konstantni osjećaji tuge i bola jednostavno ne nestaju i moj život je razbijen. Krivim sebe, ne mislim da sam vrijedna ljubavi i plašim se."

Dokić je tada navela da joj je stručna pomoć spasla život.

„Duboko vjerujem u moć deljenja naših priča da nam pomognu da prebrodimo stvari i da pomognemo jedni drugima, a pišem ovo jer znam da nisam jedina koja se bori - samo znajte da niste sami.

„U redu je biti tužan, samo nastavite da se borite i vratite se. To je ono što pokušavam da radim i to je ono što me drži. Nemojte se stidjeti onoga što osjećate."

„Igrala sam tenis 10 godina i borila se sa depresijom. Željela sam duže da ostanem u sportu i ostala bih da me je porodica podržala".

O nasilju oca pričala je i tri godine ranije, kada je joj je izašla autobiografska knjiga „Nesalomiva" (Unbreakable).

„Udarao me je, vukao za glavu, čupao mi uši, a kada nije bilo fizičkog mučenja, bilo je verbalnog - govorio mi je najgore moguće uvrede kada sam imala 11 godina", rekla je Dokić.

„Bilo je svega, gađao me je cipelama u glavu, šutirao me je."

Dešavalo se, kaže, da je otac tuče kaišem zato što je loše odradila trening ili samo zato što je tog dana bio neraspoložen.

„Problem je što je to radio veoma često, gotovo na dnevnom nivou", navela je Dokić.

Posebno joj je u sjećanju ostalo nasilje kad je izgubila na startu turnira u Kanadi 2000, godine.

„Imam užasno sjećanje na to koje će mi zauvijek ostati urezano… Na kraju sam se onesvjestila. Krvnički me je pretukao."

Damir Dokić osuđen je 2009. godine na 15 mjeseci zatvora zato što je prijetio ambasadoru Australije u Srbiji ručnom granatom.

Dokić je u zatvoru bio i 2021. godine, zbog napada na službeno lice, prenijeli su mediji.

Tokom Jelenine karijere često je dolazio u sukobe sa sudijama i novinarima, zbog čega mu je nekoliko puta zabranjivano prisustvo na turnirima.

Izbačen je sa Vimbldona 2000. zato što je razbio telefon jednog novinara.

Jelena Dokić danas

U toj objavi Dokić je navela da će se „vratiti jača nego ikad".

Danas radi kao televizijska komentatorka na Australijan openu, gdje Đoković juri 10. titulu.

Razgovor sa njim posle pobede nad Grigorom Dimitrovim iz Bugarske prilično ju je i raznežio.

Kada su utvrdili da su se prvi put u Melburnu videli 2006. godine, Đoković joj je rekao da se „ugledao na nju".

„Igrala si za Australiju, ali dolaziš iz našeg regiona, govorimo isti jezik, bila si velika zvezda u to vreme, bio sam srećan što sam mogao da igram sa tobom", naveo je Đoković.

„Drago mi je što te opet vidim, hajde da pričamo o meču."

Dokić je kasnije u objavi na društvenim mrežama napisala i da će nastaviti borbu, a posebno protiv zlostavljanja i fetšejmovanja.

„Ne mogu da promijenim svijet, ali mogu da nastavim da pričam o takvom ponašanju, koristim platforme za nešto dobro, podržim druge ljude i drugima dam glas kako bi se osetili manje usamljeno i uplašeno", napisala je.

Svima koji su je podržali i svim „istinski dobrim ljudima" zahvalila se iz dubine srca.

„Ja ću takođe biti dobra osoba, za razliku od vas, internet trolova, koji ne otkrivate ko ste.

„Volim vas sve, čak i internet trolove, jer mi dajete mnogo motivacije i inspiracije da radim sve što radim i da se borim protiv ljudi poput vas.

„Volim vas sve", zaključila je.