Barbie je u srijedu zvanično najavila lansiranje svoje lutke Besi Kolman, kao dio serije "Inspiring Women", u čast njenog rođendana 26. januara i skorog početka Mjeseca crnačke istorije.
kolman je bila prva žena pilot crnaca i Indijanaca, a njen uspjeh inspirisao je druge obojene pilote da zasluže svoja krila.
"Održavanje Besienog naslijeđa uvijek je bio rad ljubavi za moju porodicu, i ponosni smo što prepoznajemo njenu odlučnost i postignuća za crnke u avijaciji i nastavljamo dijeliti pionirski duh moje velike tetke sa obožavateljima svih uzrasta", rekla je Gigi Kolman , pranećakinja Besi Kolman.
"Nadamo se da će kroz ovu lutku više ljudi otkriti Besinu priču i biti inspirirani", rekla je Gigi Kolman.
Tužna priča sa srećnim krajem o Bessie Coleman
Elizabet Besi Kolman rođena je 26. januara 1892. godine u Atlanti, Texasu, kao jedna od trinaestoro djece siromašnih farmera, a njezino je djetinjstvo bilo tipično za američki Jug s početka dvadesetog vijeka. Njezini roditelji, majka Suzan i otac Džordž prva su generacija Afroamerikanaca koji se rađaju u slobodi nakon ukidanja ropstva 1865. godine, no uprkos slobodi, potomci robova na jugu žive u krajnjem siromaštvu i oskudici, bez osnovne materijalne sigurnosti, znanja i iskustva izvan granica izrabljivačkog plantažnog sistema. Većinom preživljavaju radeći kao radnici u polju, farmeri koji obrađuju zemlju u zamjenu za polovicu roda, nerijetko na farmama na kojima su radili kao robovi.
Cijela porodica Kolman živi u jednosobnoj baraci i radi u poljima pamuka, a Bessie dodatno pomaže radeći. Unatoč svemu završava svih osam razreda osnovne škole, kilometrima udaljene od njezine kuće, i to kao najbolja učenica u generaciji. Novac koji je sakupila radeći iskoristila je kako bi otišla na crnački koledž Langston u Oklahomi, gdje studira samo jedan semestar prije nego joj ponestane novaca zbog čega se morala vratiti u Texas.
Na Jugu su tada na snazi zakoni koji legitimiraju rasnu segregaciju koja je potrajala više od pola vijeka (ukinuta je tek 1965. godine presudom Brown v. Board of Education). Afroamerikanci su uklonjeni iz javnog i političkog života, ustanova i institucija bijele Amerike, sve od škola, biblioteka, bolnica pa do vojske i radnog mjesta. S dvadeset i tri godine, Bessie napušta jug i pridružuje se braći u Chicagu, na liberalnijem, industrijskom sjeveru. Djeca porodice Coleman tako su jedni od miliona Afroamerikanaca koji za vrijeme Prve velike migracije bježe od truleži rasizma i konstantnih prijetnji bijelih supremacističkih grupa.
Bessie završava kozmetičku školu, ali slušajući priče svog brata, veterana Prvog svjetskog rata, postaje fascinirana letenjem. Sama ideja crne pilotkinje tada je nezamisliva i vrata svih avijatičarskih škola ostaju joj čvrsto zatvorena. Srećom, Bessie upoznaje Roberta Abota, osnivača i izdavača crnačkih novina The Chicago Defender, koji joj predlaže da uz njegovo finansiranje okuša sreću u francuskim školama avijacije. Uz dva posla, Bessie uči francuski i 1919. godine putuje u Francusku gdje se u poznatoj školi braće Caudron specijalizira za kaskadersko letenje i skakanje s padobranom.
Nakon samo sedam mjeseci, Bessie postaje prva žena afroameričkog i domorodačkog porijetla s međunarodnom pilotskom dozvolom.
Narednih nekoliko godina dodatno se školuje u Nizozemskoj i Njemačkoj te po povratku u SAD 1922. godine prvi put nastupa na avijatičarskom spektaklu u New Yorku posvećenom afroameričkim veteranima iz Prvog svjetskog rata. Narednih tri godine Queen Bess, the Daredevil Aviatrix, kako ju prozivaju crnački mediji, vrtoglavim akrobacijama u zraku oduševljava publiku širom zemlje.
Kroz čitavu karijeru beskompromisno odbija nastupati pred segregiranom publikom i zahtijeva isti ulaz za sve gledaoce. Odustaje i od ponude za ulogu u filmu kada saznaje da bi morala predstaviti rasistički stereotip siromašne, ignorantne crnkinje.
Njezina misija jedna je i jasna: otvoriti školu koja bi letenju podučavala sve željne kandidate/kinje, bez obzira na njihovu rasu ili rod. Kako bi sakupila novac, otvara kozmetički salon na Floridi i drži predavanja u školama i crkvama.
Nažalost, Bessie neće doživjeti otvorenje svoje škole. 30. aprila 1926. godine, ona i njezin mehaničar imali su udes u Jacksonvilleu nakon rutinske probe zbog kvara na tek kupljenom avionu. Bessie u Chicagu ispraća deset hiljada obožavatelja, a još godinama kasnije na dan njezine smrti pilotkinje i piloti prelijeću groblje Lincoln i zasipaju ga cvijećem.
Prvi Bessie Coleman Aero Club za Afroamerikance otvara se već 1930. godine, a 2002. godine Bessie je upisana u National Women’s Hall of Fame u New Yorku. U samo nekoliko godina ostvarila je nezamislivo.
Hit Nedjelje
Kaja Kalas: Stanje u svijetu takvo da je vrijeme da počnemo da pijemo
Popularno
Šifra: Navijač u rezervatu
Mađarski rulet: Gulaš, trikovi i jedan jako ljuti začin
Pratite nas
Putem naših društvenih mreža
Provjerite stanje na graničnim prelazima
