Umjesto tri miliona evra nasljedstva, dobila račun od 250.000 evra

Riječ je o imanju vrijednom oko 3,1 milion evra. Prema rukom pisanom testamentu preminule, ona je namjeravala da njen rođak bude jedini nasljednik. Ali pošto dokument nije potpisao pokojnik (poput "ostavljam naslijeđe", a ne "naslijeđuje"), kako je to utvrdio Apelacioni sud u Bazelu, novac bi trebalo drugačije raspodijeliti.

Foto: THE BALANCE/PROUD TARANAT

Navodna, milionska nasljednica dobila je oko 250.000 evra troškova, na ime proceduralnih i sudskih troškova jer je nasljedstvo osporeno i ona je izgubila na sudu. Presuda još nije pravosnažna i još uvijek se može uložiti žalba pred Saveznim vrhovnim sudom.

Ime nije jednako potpisu

Poruku je žena deponovala u ostavinskoj kancelariji dva dana prije smrti, zapečaćenu u kovertu. U njemu se navodi da ona "potpuno poništava" svoje stare testamente i imenuje svog rođaka za "100 postotnog nasljednika" njenog imanja. Ime pokojnice nalazi se na koverti i na početku pisma, ali ne u vidu potpisa na kraju.

Druga strana koja ima pravo na nasljedstvo osporila je novi "testament". Arbitražni proces nije donio sporazum, građanski sud u Bazelu presudio je u korist rođaka. Druga strana je uzvratila i pobijedila u drugom stepenu. Apelacioni sud u svojoj presudi na 18 stranica detaljno objašnjava zašto ime na koverti i na početku testamenta nije ekvivalentno potpisu.

Potpis obavezan na kraju
Nije li dovoljno da u testamentu napišete "Ja, Martina Mustermann, dekret..."? Ne prema Apelacionom sudu. Ako napišete samo ime na početku, možda nećete ni znati šta zapravo želite da napišete u tekstu. Pogotovo ako tekst nije napisan odjednom.

Prema sudu, potpis na kraju potvrđuje sadržaj gotovog dokumenta. Ako ovo nedostaje, to može biti nedovršeni nacrt koji je dostavljen greškom. S obzirom na njeno obrazovanje i profesionalnu aktivnost, sud smatra da je malo vjerovatno da je ostavilac jednostavno zaboravio da se potpiše.

Zato toliko košta
I zašto je to tako skupo za navodnog jedinog nasljednika? Arbitražni postupak košta oko 5.000 evra paušala. Međutim, građanski i apelacioni sudovi obračunavaju svoje troškove na osnovu spornog iznosa. Za 3,1 milion evra za svaki je potrebno platiti oko 45.750 evra. I tako stižemo do 96.500 evra, koje mora da plati nasljednica. Osim toga, ona mora da snosi i sudske troškove papirologije, koji ukupno iznose oko 250.000 evra.

Ako sve dospije na savezni sud i troškovi bi tada mogli iznositi 40.000 evra, plus pravni troškovi za pobjedničku stranu. Ovdje se još uvijek ne uzimaju u obzir pravni troškovi stranke koja je izgubila.