BBC: Pet scenarija rata u Ukrajini u 2023. godini, dva faktora idu u prilog Kijevu

Michael Clarke, ugledni vojni stručnjak i pomoćnik direktora Instituta za strateške studije, kaže kako su svi oni koji žele napasti drugu zemlju bilo gdje diljem velikih evroazijskih stepa, na kraju osuđeni da provedu zimu u njoj.

Napoleon, Hitler i Staljin morali su održavati svoje vojske u pokretu suočeni sa stepskom zimom, a sada – kako je invazija na terenu krenula u suprotnom smjeru – ruski predsjednik Vladimir Putin ukopava svoje snage kako bi dočekao priliku za novu rusku ofanzivu u proljeće.

Obje strane, ističe, trebaju pauzu, pritom su Ukrajinci bolje opremljeni i motivisani za nastavak borbi te se može očekivati da će održati pritisak na ruske, barem u Donbasu.

Oko Kremine i Svatova vrlo su Ukrajinci blizu velikog proboja koji bi odbacio ruske snage 60-ak kilometara nazad do iduće prirodne obrambene crte, blizu mjesta gdje je njihova invazija zapravo i počela u februaru.

Kijev neće biti sklon zaustaviti se, kada je neposredna nagrada tako velika. Ukrajinske ofanzive bi ipak mogle stati na jugozapadu, kao posljedica oporavka od akcija u Hersonu.

Prelazak na istočnu stranu rijeke Dnjepar – gdje su se Rusi povukli – radi pritiska na ranjive ruske putne i željezničke veze s Krimom, mogao bi se pokazati kao prezahtjevan manevar. No, ističe Clarke, nikada se ne može isključiti mogućnost da Kijev pokrene novu iznenadnu ofanzivu.

U 2023. ključna će odrednica biti sudbina ruske proljetne ofanzive. Putin je priznao da je oko 50.000 novomobilizovanih vojnika već na bojištu, a ostalih 250.000 njih obučava se za iduću godinu.

Nema prostora za bilo šta osim nastavka rata dok se sudbina tih novih ruskih snaga ne riješi na bojnom polju, ističe Clarke.

Kratak i nestabilan prekid vatre jedina je druga mogućnost jer Putin je jasno dao do znanja da ne namjerava stati. Ukrajina je, pak, jasno dala do znanja da se još uvijek bori za svoje postojanje, zaključuje Clarke.

‘Ukrajina će vratiti svoju zemlju‘

Andrej Piontkovski, naučnik i analitičar iz Washingtona, smatra, pak, da će Ukrajina pobijediti vraćanjem potpunog teritorijalnog integriteta najkasnije do proljeća iduće godine. Prema njemu, dvije činjenice oblikuju ovaj zaključak.

Jedan su motivacija, odlučnost i hrabrost ukrajinske vojske i ukrajinske nacije u cjelini, što je, kaže, bez presedana u modernoj ratnoj istoriji. Druga je činjenica da je, nakon godina popuštanja ruskom diktatoru, Zapad konačno dorastao da može shvatiti veličinu povijesnog izazova s kojim se suočava. To, ističe, najbolje ilustruje nedavna izjava glavnog sekretara NATO-a Jensa Stoltenberga.

“Cijena koju plaćamo je u novcu, dok je cijena koju Ukrajinci plaćaju u krvi. Ako autoritarni režimi vide da je sila nagrađena, svi ćemo platiti puno višu cijenu. I svijet će postati opasnije mjesto za sve nas”, rekao je Stoltenberg.

Tačno vrijeme neizbježne ukrajinske pobjede, navodi, biće određeno brzinom kojom NATO može isporučiti novi paket vojnog jurišnog oružja – tenkove, avione, projektilie dugog dometa – koje mijenja igru.

Koje oružje se isporučuje Ukrajini?

Piotkovski kaže kako očekuje da će Melitopolj postati ključna tačka borbi u nadolazećim mjesecima, a možda i nedjeljama. Nakon što zauzmu Melitopolj, Ukrajinci će, smatra, lako doći do Azovskog mora, tako uspješno prekidajući snabdijevanje i komunikacijske ruske linije prema Krimu.

Ruska kapitulacija će, procjenjuje, biti službeno dogovorena na tehničkim pregovorima nakon razornog ukrajinskog napredovanja na bojnom polju. Sile pobjednice – Ukrajina, Velika Britanija i SAD – tada će oblikovati novu međunarodnu bezbjednosnu arhitekturu, zaključuje on.

‘Nema kraja na vidiku‘

Barbara Zanchetta s Odsjeka za ratne studije Kraljevskog koledža u Londonu, kaže da je Putin očekivao ukrajinsko pasivno prihvaćanje akcija svog moćnijeg ruskog susjeda i to bez značajnijeg uplitanja drugih zemalja. Ova ozbiljna pogrešna procjena, ističe, dovela je do dugotrajnog sukoba kojem se na prvi pogled ne nazire kraj.

Zima će, kaže, biti teška jer će Moskva napadima na ukrajinsku infrastrukturu pokušati slomiti moral i izdržljivost ionako velikim dijelom slomljenog stanovništva. Ipak, otpornost Ukrajine pokazala se izvanrednom pa procjenjuje da će se Ukrajinci čvrsto držati, a rat otegnuti dalje.

Izgledi za pregovore su, ocjenjuje, sumorni. Za potencijalni mirovni sporazum temeljni zahtjevi barem jedne strane moraju se promijeniti, a nema dokaza da se to dogodilo, niti da će se uskoro dogoditi. “A kako onda može doći do kraja”, pita se ona.

Cijena rata, kako materijalna tako i u ljudstvu, mogla bi slomiti nivo predanosti ruske političke elite. Ključ rješenja će, smatra, biti unutar Rusije.

Prošli ratovi u kojima je pogrešna procjena bila ključni element, poput Vijetnama za Sjedinjene Države ili Afganistana za Sovjetski Savez, završavali su, podsjeća, samo na ovaj način. Domaći politički uslovi promijenili su se u zemlji koja je pogrešno procijenila, čineći izlazak – bilo ‘častan‘ ili ne – jedinom održivom opcijom.

Međutim, to se može dogoditi, upozorava, samo ako Zapad ostane čvrst u svojoj podršci Ukrajini, u svom suočavanju s povećanim domaćim pritiscima povezanim s troškovima rata. Nažalost, zaključuje Zanchetta, ovo će i dalje biti dugotrajna politička, privredna i vojna bitka odlučnosti, a do kraja 2023. godine ona će najvjerovatnije još trajati.

‘Nema drugog ishoda osim ruskog poraza‘

Ben Hodges, bivši zapovjednik kopnene vojske Sjedinjenih Država u Europi, ističe kako je za sada prerano planirati paradu pobjede u Kijevu, no u ovom je trenutku sav borbeni momentum na strani ukrajinskih snaga te smatra kako nema sumnje da će Ukrajinci dobiti rat – i to vjerovatno upravo u 2023.

Stvari će se, navodi, odvijati sporije tokom zime, ali nema sumnje da će se ukrajinske snage bolje nositi s tim od ruskih zbog zimske opreme koja im pristiže i iz Velike Britanije, Kanade i Njemačke.

Do januara bi, kaže, Ukrajina mogla biti u poziciji započeti završnu fazu kampanje, a to je oslobađanje Krima.

Kako ističe, iz istorije je poznato da je rat ispit volje i test logistike. “Kad vidim odlučnost ukrajinskog naroda i vojnika, te brzo poboljšanje logističke situacije za Ukrajinu, ne vidim drugog ishoda osim ruskog poraza”, kaže Hodges.

Na pitanje može li se očekivati početak mirovnih pregovora, odgovara kako ga je rusko povlačenje iz Hersona djelomično navelo na taj zaključak. “Prvo kao psihološki poticaj za ukrajinski narod, drugo kao duboka neugodnost za Kremlj i treće dajući ukrajinskim snagama ključnu operativnu prednost – svi pristupi Krimu sada su u dometu ukrajinskih oružanih sistema”.

Hodges vjeruje da će krajem 2023. Krim biti potpuno vraćen pod ukrajinsku kontrolu i suverenitet, iako bi, ističe, mogla postojati neka vrsta sporazuma koji bi Rusiji omogućio da postupno ukine dio svoje mornaričke prisutnosti u Sevastopolju, možda čak i do kraja ugovora – otprilike 2025. – koja je postojala prije ruske nezakonite aneksije Krima.

U toku će, pak, biti napori za rekonstrukciju ukrajinske infrastrukture duž obale Azovskog mora, uključujući važne luke Mariupolj i Berdjansk, a ponovno otvaranje Sjevernokrimskog kanala koji preusmjerava vodu iz rijeke Dnjipro u Krim, biće još jedan važan projekat koji će privući pažnju, zaključuje Hodges.

‘Očekujte još toga istog‘

David Gendelman, vojni stručnjak iz Tel Aviva, kaže kako bi bolje bilo, umjesto govoriti o tome kako će sve završiti, bilo govoriti o tome što bi svaka strana željela postići u idućoj fazi.

On navodi kako je tek oko polovine od 300.000 mobilizovanih ruskih vojnika već u zoni borbi. Ostatak, zajedno sa snagama dobivenim za akciju nakon povlačenja iz Hersona, daje Rusima priliku za pokretanje ofenzive.

Okupacija regija Lugansk i Donjeck, procjenjuje, nastaviće se, ali je veliki ruski proboj – poput prodora s juga prema Pavlogradu, kako bi se okružile ukrajinske snage u Donbasu – manje vjerovatan.

Vjerovatniji je, navodi, nastavak sadašnje taktike – sporo usitnjavanje ukrajinskih snaga na uskim pravcima i sporo napredovanje, kao u području Bahmuta i Avdijvke, uz moguću istu taktiku u području Svatove-Kremina.

Stalno gađanje ukrajinske energetske infrastrukture i drugi napadi na ukrajinsku pozadinu dovršit će ovu strategiju rata iscrpljivanja.

No, nakon ruskog povlačenja iz Hersona, i Kijev je dobio na raspolaganje značajne ukrajinske snage. Za njih je strateški najvrjedniji smjer prema jugu, odnosno prema Melitopolju ili Berdjansku, s ciljem presijecanja ruskog kopnenog koridora do Krima. To bi bila velika ukrajinska pobjeda i upravo zato, ističe, Rusi utvrđuju Melitopolj.

Druga opcija za Ukrajinu su Svatove – tamo bi uspjeh ugrozio cijeli sjeverni bok cjelokupnog ruskog ratišta.

No, veliko je pitanje koliko je ukrajinskih snaga u ovom trenutku slobodno i raspoloživo za ofanzivu te kakav raspored ukrajinski general Valerij Zalužni ima na svom stolu dok nabraja koliko će novih brigada i korpusa koji se izgrađuju biti spremno za jedan, dva ili tri mjeseca od sada, uključujući ljudstvo, oklopna vozila i teško naoružanje.

Nakon što se blato smrzne, kaže, biće dobijen odgovor na ovo pitanje, a taj će odgovor malo razjasniti i “kako će to završiti”, zaključuje Gendelman na kraju analize za BBC, prenosi Jutarnji.hr.

---

---