Dječak iz kolone danas nasljednik velikog Laze Pajčina

Foto: Centralni Portal

Poznat ste i uspješan tekstopisac krajiških pjesama. Po čemu je specifičan i razlikuje se od drugih žanrova?
Sve je krenulo od životne priče. Moja porodica je izbjegla sa Korduna 1995. godine. Kako sam sazrijevao i rastao uz tu priču, kada je brat poginuo, nekako je sve isplivalo i došlo do izražaja već u četrnaestoj godini. Imao sam želju da napišem pjesmu za pokojnog brata i sasvim spontano je došlo do toga da pišem pjesme i drugim izvođačima, pa je ta ljubav jednostavno nadjačala sve. Zastupljeni su i ostali žanrovi ali kao što kažu - od krvi se ne može pobjeći.

Kao mali ste prognani sa porodicom iz Gline. Kakva su vaša sjećanja?
Sjećanja su kroz maglu, par stvari sam zapamtio. Sa nepune dvije godine sam došao u Srbiju. Sjećam se nekih stvari kroz maglu i to u pozitivnom smislu, a ta ljubav se odrazila na muziku i pisanje i sve ono što je vezano za Krajinu.
Moja tuga je zbog majke, ne daj bože nikome da ostane bez djeteta. Moja tuga je neuporediva sa majčinom za izgubljenim djetetom. Ona ga je rodila, a da nije bilo fotografija ne bih ni znao kako je brat izgledao. Ali opet, krv koja je između nas, isto nas je mlijeko dojilo i to jednostavno vuče. Zasigurno je to neki ventil i nit koja me vuče prema Krajini kroz tekstove i muziku kojom se bavim.

Najdraži stihovi koje ste pisali i šta vas inspiriše?
Pjesama na koju sam možda najponosniji je "Zaboravljeni heroji" i možemo se slobodno reći da je himna palim boracima Republike Srpske Krajine, nestalih, onih čije kosti nikada nisu pronađene. Stihovi pjesme „ne čuju se već odavno haubice ni rafali“ govore o tome da je rat završen i da više nikada ne smije da se ponovi. Ključni dio pjesme „ostala je samo majka da za sinom svijeće pali“ posvećen je majci, jer majka osjeća najveću tugu i gubitak.  I na kraju refren „oplakuju čak i stijene, heroje zaboravljene što živote svoje daše zbog Krajine srpske naše”. To je jedna od pjesama na koju sam najponosniji iako su komercijalne pjesme najzastupljenije. Ovo je nešto što ima dušu.

Sarađujete sa najvećim imenima krajiške pjesme i mnogi za vas kažu da ste nasljednik velikog Laze Pajčina?
Lazo je, što se tiče autorskog rada, bio najjači u tom domenu. Siguran sam da to niko neće ponoviti. Lazu niko ne može zamijeniti i svako bi trebalo da ima svoj stil. Ja sam na početku i na neki način sam učio od njega ,a vremenom sam izgradio sopstveni stil. Česti su komentari da poslije Laze dolazim ja, ali to je na publici da odluči. Ipak, najbitnije je da oni budu zadovoljni našim pjesmama. 

BREND "Krajina Shop"
Ideja se rodila 2014, ali je realizovana tek oko 2020. godine. Romčević nam je ispričao kako mu je značajno pomoglo znanje iz elektrotehniče škole sa usmjerenjem na multimediju. Vremenom je napredovao, ali, kako objašnjava, sva ljubav usmjerena je prema Krajini koja je inspiracija za sva njegova djela kao i za brenda “Krajina shop”.
Tekstovi i brend zasigurno proizilaze iz cijele priče uz koju je odrastao, pa je ta priča kao i ljubav tokom odrastanja jačala i sazrijevala u nešto veće tako da je i sam brend vezan za brata što se na kraju sve i zatvara u krug, objasnio je Romčević.

Za kraj, Romičević nam je najavio novu pjesmu benda koji je osnovao i za koji piše tekstove pjesama, zanimljivog naziva „Džabe ste krečili“. Suština priče cijele priče, završava razgovor Mile, je da svoj kraj odakle je potekao nikada neće zaboraviti i nikada neće napustiti, jer, između ostalog tamo su grobovi njegovih predaka što je dio njegovog identiteta.

Klaudija Rašeta