Kako su svjetski duvanski giganti preuzeli domaće tržište

Foto: Zlatko Markovinović (ilustracija)

Ovo je tema koja se aktualizovala povodom obilježavanja 70 godina od utemeljenja duhanskog instituta u Mostaru gdje su oživjela sjećanja na zlatno doba duvanske proizvodnje i analiziralo njeno gašenje, te iznijele ideje za očuvanje tradicije koja bi mogla biti turistički brend.

Profesor na poljoprivrednom i prehrambenom fakultetu u Sarajevu Hamid Ćustović koji je prvi posao imao na Duvanskom institutu u Mostaru taj period smatra jednim od najljepših u karijeri.

"Duhanari su bili posebni u svakom pogledu, ne samo sa stanovišta proizvodnje nego i sa stanovišta njihovog načina razmišljanja, pristupa, organiziranja posla i svega ostalog. To je bila monopolska kultura koja je dozvoljava razvoj i koja je napredovala dugo godina, međutim opstanak duhana, nažalost nije više mogao da se održi. Došle su nove tehnologije i pristupi, novi brendovi cigareta i tome slično, a mi u to vrijeme nismo dobili dovoljno podrške da bi prevladali tu situaciju i morali smo da zatvorimo sve kapacitete koji nisu bili mali i da se integriramo i spojimo s tadašnjim Hepokovim istraživačko- razvojnim centrom, kada smo osnovali Institut za poljoprivredu i razvoj", kaže Ćustović.

Prisjećajući se tog perioda koji je kako kaže za njega bio poseban u svakom pogledu je zahvalan entuzijastima koji čuvaju tradiciju i kulturu duhana koja je imala veliki značaj u BiH.

"Nažalost tip duhana kojega smo mi proizvodili u Hercegovini više nije konkurentan na tržištu. Zna se da monopol drže velike kompanije i proizvođači stvaraju različite ukuse cigareta i tome slično, a naš orijentalni duhan nije mogao tome da se prilagodi. Bilo je pokušaja ovdje da se također uključimo u proizvodnju novih sorti duhana. Taj pokušaj je bio uspješan u Posavini ali ni to se nije uspjelo održati, jer nismo priveli kraška polja kulturi, nije došlo do procesa navodnjavanja, nismo imali dobru organizaciju. Mislim da duhanska industrija nije bila zainteresirana da zadrži ovu vrstu duhana i ovaj brenda. Po mom mišljenju je duhanska industrija upropastila proizvodnju duhana na području Hercegovine i ljudi su ostali bez te proizvodnje koja je njima život značila", kaže Ćustović.

Podsjeća da je proizvodnja duhana održala Hercegovinu, a najviše siromašnije krško područje.

"Tada je duhan bio zlata vrijedan, jer se nije morao odmah prodavati na tržištu. Mogao se sačuvati za sljedeću godinu i osigurati bolju cijenu. Toga danas nema i naravno da je to sve platio ruralni razvoj i ostanak ljudi na selu i život uopće koji se potpuno promijenio nažalost", zaključio je sarajevski profesor.

Dugogodišnji direktor Instituta i istraživačkog razvojnog centra HEPOK Vladimir Trninić podsjeća da je u istoriji ljudskog društva bilo perioda kad jedna kultura dominira, ne samo pokrajinom, državom, kontinentom, nego svijetom i da je to u jednom periodu bio i duvan.

"U jednom periodu je duhan u svjetskim razmjerima bio kultura broj jedan,a Hercegovina je imala tu sreću da je kod nje taj period trajao dosta dugo i duhan je kao robna kultura ostvario mogućnost da su mnoge generacije hercegovačke djece završila škole, postali veliki znanstvenici i nosioci života u svojoj, ali i ostalim regijama. Ta sreća nažalost 60-tih godina prošlog stoljeća počinje da jenjava, tako da smo sad došli u situaciju u kojoj je duhan sporedna kultura u kojoj nema nekih velikih angažmana ljudi i stanovništva", rekao je Trninić.